Lav Nikolajevič Tolstoj (1828.-1910.),književnik, kolos po snazi uma i bogatstvu duševnih izvora,autor je i najslavnijega romana u povijesti te književnoumjetničke vrste,“Rat i mir“ (1864. - 1869.)
Galerijom likova, psihološki velemajstorskih portreta i socijalno-psihološkim značajkama u prikazu situacija, individualnih i grupnih reakcija , ovisno o društvenoj grupi, klasi ili staležu kojemu se pripada, s osjetljivošću na izraz obrazovnog volumena, temperamenta i odgoja,kućnog i društvenoga, kao stava prema sebi i svijetu uokolo,u godinama previranja života carističke Rusije koja se suočava s opasnošću snažne ekspanzije Napoleona I. u osvajačkoj vatri i poletu da se nametne tadašnjoj Europi i osvoji što veći teritorij, s ambicijom i prema ogromnoj Rusiji.........Tolstoj nas vodi od ljeta, srpanjskog predvečerja, 1805. do 1814.,.......kroz obilate izazove života i iskustava kao osobitoj „školi života“ i čovjekova slojevitog susretanja sa samim sobom i svijetom koji ga ,kao osobiti izazov „brusi“ .......
Iz tog remek - djela svjetske umjetničke književne klasike, biramo, prigodno, crtice kao poticaj i za komunikološko - komunikcijske promišljaje..........kao nadahnuća za osobne svakodnevne suptilnije odnose u sebi i zbivanja uokolo .....
Anna Pavlova Scherer, utjecajna dvorska dama, čiji je salon u St.Petersburgu bio središtem društvenoga okupljanja, susreta uz najaktualnije domaće i inozemne teme,bila je velemajstor organizacije društva,konverzacije,harmonije i ugodjaja u kojemu je svatko od sudionika imao osjećaj osobne važnosti i vrijednosti u nazočenju i sudjelovanju u razmatarnju tema, u svakoj prigodi društvenoga skupa u salonu istaknute dame.
Društvo je najčešće bilo rasporedjeno u nekoliko grupa, srodnih temama koje su dominirale, a Anna Pavlova je, svojim urodjenim i dvorskim taktom bdjela nad ugodjajem razgovora uz svaku od tema.Ona je kao majstor „manufakture“, obilazila svoje društvo,spremna da priskoči i podrži, oživi razgovor u grupi koja je „klonula“ ili da vješto smiri narasla uzbudjenja uz neku temu i nečiji jači temperament. Sve je to pridonosilo ugledu i ugodi sudjelovanja u životu salona Anne Pavlove Scherer i u srpnju,1805. kada baš u tom salonu započinje zbivanje Tolstojeva romana „Rat i mir“
U posjet je bio stigao i uglednik Knez Vasilije Kuragin, čija je kćer Helena bila poznata ljepotica toga doba, a sin Anatol, playboy( u suvremenom značenju) bio u najnestašnijim krugovima petersburške mladeži.
Anna je blago i značajno prigovorila Vasiliju nekoliko sinovih „eskapada“ na što je on, brzim shvaćanjem i pamćenjem kojim se diče ljudi otmjenoga svijeta, primio uljudnom gestom primjedbu i usvojio je bez priziva. ( kakve finese u komunikaciji ! )
Knez Vasilije je znao da je „društveni utjecaj u svijetu kapital koji treba čuvati da se ne istroši. Pa, kada je shvatio da ubrzo ne bi mogao intervenirati za sebe, ako bi se založio za svakoga tko ga je nešto molio, on je rijetko upotrebljavao svoj utjecaj “.
U prijateljskim, kao i u drugim, običnim relacijama, potrebno je uvijek biti spremne potpore, pohvale, kao što je potrebno imati kolomaz(ulje) za uspješno kretanje kotača.....
Pjer Bezuhov je bio došao sa školovanja u Parizu i rado je prihvatao pozive u društvo.
Kod Anne Pavlove je bio susreo svojega prijatelja iz djetinjstva Andreja Bolkonskog, tek oženjenog mladog čovjeka koji je bio svratio po svoju suprugu, Anninu gošću.
Pjer se uvijek divio Andreju, njegovoj sposobnosti da da se mirno, strpljivo, ponaša s ljudima svake vrste. On je sve znao, sve čitao, o svemu imao pojma, a najviše ga je impresionirala Andrejeva sposobnost da radi i da uči, te njegova snaga volje, kao jedna od najvažnijih vrlina.
...............................................................................
Liberatus