Pjer Bezuhov je oporukom svojega oca Kneza Bezuhova postao jedinom njegovim nasljednikom,iako se je mislilo u društvu ,da kao izvanbračni sin staroga Kneza neće biti izabran nasljednikom jednog od najvećih posjeda u Rusiji toga doba, početka XIX.stoljeća.
Oporučna odluka staroga Kneza Bezuhova, kojom je Pjer njegov nasljednik, najviše je iznenadila Kneza Vasilija Kuragina koji je, glede stanovitog srodstva s Knezom Bezuhovim, mislio da će sve pripasti njegovoj obitelji ,u korist kćeri, ljepotice Helene Kuraghne i sina Anatola.
Pjer je odjednom postao subjektom sveopće društvene pažnje i nastojanja svih da mu budu što bliže,uz spoznaju da je odjednom postao „nesagledivo imućan“ a time,mislilo se, i moćan.Pjerovi posjedi u nekoliko velikih gubernija su sadržavali oko 56 velikih sela,s ljudstvom,zemljom i svim vrijednostima koje su životom i radom na tim posjedima nastajale.
Pjer se isprva,nakon dolaska sa studija u Francuskoj, najbolje osjećao u kući Rostovih, u koju je dolazio kao u rodbinsku kuću,blisku i dragu obitelj.Osobito mu se dopadala vedra,razigrana,uvijek nasmijana Nataša.U kući Rostovih je stalno živjela i Sonja,njihova rodjakinja koja je rano ostala bez roditelja, a kao Natašina vršnjakinja,16 –godišnjakinja, je usvojena u obitelj Rostovih kao njihova pokćerka.Nataša i Sonja su bile najbliže medju mladima u kući Rostovih, iako je Natašina rodjena sestra Vera bila tek četiri godine starija,ali drugačijeg temperamenta, karaktera i područja zanimanja.Vera je željela djelovati starijom,odraslijom i ozbiljnijom, pa su Nataša i Sonja davale“ton“ugodjaju raspjevane mladosti u obitelji Rostovih. I Natašin brat Nikolaj je imao svoj krug mladih ljudi s kojima se družio, a u tom krugiu se osobito isticao Dolohov.Dolohov je živio s majkom koju je obožavao i sestrom o kojoj je skrbio, a bio je vješt i neustrašiv mladić.
Hitar,vičan sportovima,svim vrstama zabave i čak mogućim porocima,uz žene,piće i različite eskapade,Dolohov je uživao osobitu vrstu popularnosti u krugovima svoje generacije moskovskih mladića u životnim ranim dvadesetim godinama.
Kod Rostovih mu se odmah dopala Sonja, pa je počeo često stizati, s Nikolejem,njegovoj kući,da bi što češće i što više bio uz Sonju.
Počeo ju je gledati takvim pogledom od kojega bi se crvenjele i stara grofoca Rostova,a i ostale djevojke, pa i Sonja kao temelj pažnje i probudjenih čuvstava Dolohovljevih,osjećala nelagodu jer je ona potajno voljela Nikolaja Rostova,Natašina brata.
Vidjelo se kako je taj 27.godišnji mladić,Dolohov,bio pod neodoljivim utjecajem mlade 16.godišnje Sonje,koja je voljela drugog.......to je uvijek stvaralo poseban ugodjaj u domu Rostovih,sve do dana kada je Dolohov „zaprosio“ Sonju, a ona, odmah, jednosatvo „otklonila prošnju“i time onačila da nema nade za njihovu relaciju.Dolohov,jak i tašt uz spoznaju da je odbijen njegov tako jasno i snažno iskazani žar, poziiva svojeg prijatelja Nikolaja u Klub u koji su običavali odlaziti i izaziva ga u igri kartama do mjere u kojoj će novčani gubitak Nikolaja Rostova iznositi 43.tisuće rubalja (tada ogromna suma) jer je zbroj Sonjinih(16) i Dolohovljevih(27) godina bio: 43.
Nikolaj je tim gestom prijatelja Dolohova bio zbunjen, nije se snašao, nije razumio zašto se njemu osvećuje zbog Sonjina otklona, neshvaćajući da je Dolohov znao da Sonja voli Nikolaja i zato je lako,bez dvojbe, odbila njega, Dolohova.Pa neka svi to osjete,mislio je Dolohov izloživši sumom od 43 tisuće rubalja cijelu obitelj Rostovih velikoj neprilici,problemima, jer je grof Rostov, Nikolajev otac, morao prodati neku zemlju i na brzinu posuditi novac u ime obveze koju je Nikolaj,gubitkom na kartama, imao prema Dolohovu.Bio je to velki udarac za Rostove i osobito za Nikolaja.
Pjer je rado svraćao i k Andreju Bolkonskom, svojemu prijatelju iz djetinjstva, svježe oženjenom, čija je supruga Lisa očekivala bebu.
Andrej je odjednom počeo osjećati monotoniju i čak vrstu“stege“ u uvjetima bračnog života i Pjeru je gotovo prijateljskim apelom savjetovao da se ne ženi dogod ne obavi najvažnije poslove iz svojih životnih i stvaralačkih programa,planova i vizija.
Žene često nadahnjuju čovjeka na veliko djelo, ali ga istodobno i sputavaju da ga obavi....
Sve je to jasno osjećao knez Andrej Bolkonski i odlučio se javiti u vojsku glede skore očekivane najezde Napoleona na Rusiju.Odlučio je odvesti suprugu Lisu k svojemu ocu starom,ćudljivom Knezu Nikolaju Bolkonskom koji je živio s kćerkom,Andrejevom ssestrom Marijom, i osigurati Lisi mir osobito u mjesecima trudnoće.To je Lisi bilo teško,skoro bolno,ali je bez priziva prihvatila muževu odluku i otišla u dvorac svojega svekra i šogorice, dok je Andrej polazio u rat.
Domoljubno,borbeno je bio raspoložen i Nikolaj Rostov koji se takodjer odlučio za vojsku, osobito nakon što je teškom mukom skupio i isplatio Dolohovu sumu koju mu je morao dati.
I sin Anne Mihailovne Drubecke,kojega je knez Vasilije, kao što je obećao u susretu u salonu kod Anne Pavlove Scherer,podržao, bio je u vojsci,u sasatvu garde, kod Kutuzova.
Polako se život mirnodopskih uvjeta mijenja, pod pritiskom vanjskih sila i mladići Petrograda i Moskve kreću u vojsku... slijedom svojeg dmoljubnog glasa..
Liberatus