Kada jedna sportaš godinama trenira i ulaže u sebe, odriče se gotovo svega i živi po vojničkom drilu hoće li mu to dosaditi? Ili će to biti njegov životni put do samoga kraja?
Ponekad i nakon uloženih godina truda rezultati ne dolaze ili dođu pa odu brže nego što su došli. Stalni usponi i padovi, svakodnevne borbe sa samim sobom, ono je što proživljava svaki sportaš. To je druga strana profesionalnog sporta i u njemu nikada ništa nije sigurno. Ulaže se bez garancije. To je neka vrsta lutrije. Na tronu nema mjesta za sve.
Sport treba shvaćati ozbiljno no ne i kao jedinu životnu soluciju. Jedna ozljeda mijenja sve. Zato je dobro imati i onaj drugi dio svoga života posvećen nekim drugim stvarima ili barem razmatrati mogućnost nakon prekida sportske karijere o započinjanju one trenerske.
Nakon niza loših borbi normalno je da se borac zapita gdje je sada i što dalje? Par neuspjeha nije razlog za odustajanje. To je razlog za odmor. Prvi alarm koji javlja da je jednostavno vrijeme za predah i dovođenje svog mentalnog stanja u pogon.
Nakon muke i truda koji nisu polučili rezultatima potrebno je uzeti stanku i predah od svakodnevnice. Dati tijelu i umu da se oporave od stresa i napora. Napuniti baterije i onda se vratiti u pogon prepuni elana. Svjež i odmoren sportaš puno će brže napredovati i naravno da rezultati neće izostati. Ali samo ako on uistinu želi svoj život nastaviti u tom smjeru.
No ako nakon pauze shvati da iz nekog razloga sebe ne vidi više u tom svijetu, i jednostavno više nema volje ni želje za nastavkom, to je znak da svoje mjesto prepusti nekom drugome a on svoje zauzme možda s druge strane ringa ili hrabro odluči promijeniti svoj život zauvijek i krene u sasvim drugom pravcu.
Ljepota sporta i sam njegov smisao je upravo u tome da ljudi u njemu uživaju. Kada uživanje nestane i ostane samo pritisak i bezvoljno treniranje sport gubio svoj smisao.
Sportaš ostaje nesretna i bježi glavom bez obzira. Ostavlja iza sebe jedno loše sjećanje na sport koji je nekada volio i koji je bio njegov život.
Takav čovjek izbjegavati će i velikom luku svoj dosadašnji sport i živjeti s ogorčenjem prem njemu. Stoga je bolje znati procijeniti kada je dosta nego pod svaku cijenu ostajati u „ringu“.
Nekim sportašima koji su na vrijeme odustali kasnije se vrati želja za ponovnim povratkom u ring. Ponekad to baš i nije pametno. Nisu svjesnu da su u međuvremenu stasali neki novi klinci.
Treba znati kada je dosta i živjeti u sadašnjosti a ne prošlosti. Otkriti neke druge izazove i postaviti si neke nove ciljeve. Ne treba povlačiti stroge granice između sporta i „života“ već treba pronaći sklad i živjeti život kroz sport. Onome kome to pođe za rukom može reći da ima ispunjen i zdrav život