ENES DIDIĆ

UVOD:
Dr.sc.Enes Didić, sportaš i školovani boksački trener, netom je publicirao knjigu „BOKS“.
To štivo znači i prvu specijaliziranu knjigu namijenjenu boksu, na hrvatskom jeziku i u korist motiva i znanja sportašima u području borilačkih sportova, a poglavito boksa.

NARUČI KNJIGU

INTERVIEW:

CRORING: Recite nam nešto o sebi, kao doktoru znanosti i autoru ovako kvalitetne knjige. Kakvo je Vaše poimanje i uloga sporta i fizičkih aktivnosti općenito, te da li je moguće uskladiti edukaciju sa sportom, tj. da li je moguće biti uspješan na oba polja?
Dr.sc. ENES DIDIĆ: Meni fizička aktivnost nikada nije bila gubitak vremena, naprotiv, ona uvijek pridonosi osjećaju osobne ravnoteže, pa kao takva pomaže u cjelokupnom životnom funkcioniranju. Bavljenje fizičkim aktivnostima pomoglo mi je i za vrijeme školovanja, studiranja i doktorske disertacije, što je zahtijevalo vrlo visok stupanj psihičkog pripadanja i koncentracije.
Mogu slobodno tvrditi da se nisam bavio sportom, ne vjerujem da bih se mogao uspješno kretati i na područjima edukacije, posebno visokog školstva.
Ta ravnoteža je iznimno važna i vrijedna i držim da djeca ,od prvoga razreda osnovne škole,do prve zrelosti i vremena mature,moraju biti sustavno vodjena i razvijana u programu fizičke kulture,baš kao što su normirana znanja iz svih ostalih predmeta koji se uče tijekom školovanja.
Tako odredjena značajka fizičke kulture u školi,pridonosi da djeca izabiru i dopusnke sadržaje u sportskim klubovima, sve to,sumarnim značenjem pridonosi harmoniji mlade osobe i njezinih čvrstih temelja za uspješno kretanje kroz najzrelije doba života i rada.

CRORING: Vaš je životopis uistinu impresivan, odakle jednom mladom znanstveniku poput Vas motivacija i inspiracija za borilačke sportove?
Dr.sc. ENES DIDIĆ: U razdoblju srednjoškolskoga uzrasta,od 15 do 19 godine,počeo sam dopunski sustavno pripadati progoramu sporta, zavolio sam i judo,karate,taekwondo...otkrio sam neke posbenosti borilačkih sportova. Boks mi je bio izazov u vrijeme oko mature. Naime,intrigirala me je brzina refleksa,potreba ujednačene vrijednosti refleksne somatske reakcije cijelog tijela,svakoga dijela, na njemu primjeren optimalan način.To mi je bila gotovo istraživačka potreba u pristupu i izučavanju uvjeta za postizanje najkvalitetnijih refleksa u gotovo nemjerljivo kratkim odjeljcima vremena i intervalima."

CRORING: Zašto baš boks?
Dr.sc. ENES DIDIĆ: Impresionirala me je konkretnost boksa! Boks je izuzetno zanimljiv sport, pun je suprotnosti - čini se vrlo jednostavan, a u biti je vrlo složen, grub je – a u biti je plemenita vještina. Boks je zapravo jako teško objasniti, tek kada krenete u savladavanje te vještine, shvatite da je to nešto što ćete učiti i nadograđivati cijeli život. Kao i većina, držao sam da ću boks savladati kroz nekoliko treninga, a zamislite moju začuđenost kada mi je na prvom treningu stariji kolega rekao da u boksu ruke nisu najvažnije, da je bit u radu nogama i u kretanju! Zar i kod udaraca? Pa, ostao sam u totalnoj nevjerici! Istog trenutka me je boks totalno zaintrigirao i shvatio sam da je upravo to sport koji sam tražio cijelo vrijeme. Kako je vrijeme prolazilo, i kako sam učio i napredovao, uvijek bih ostao iznenađen tek kako bih nešto savladao, to bi tek otvorilo novu stranicu i sasvim nove, neočekivane aspekte boksa, tako da je boks zapravo sport koji još uvijek nije do kraja proučen. Silan broj različitih kombinacija i mogućnosti, mogu usporediti samo sa šahom. Kada su Muhammad Alija pitali, na vrhuncu njegove karijere, dok je bio potpuno suveren i nepobjediv, njegov je odgovor bio: „Pa šta je vama, ja još uvijek učim boksati!?“ Zamislite to! Boks mi je jedini ponudio odgovore na svaku zamišljenu situaciju u borbi između dvaju suparnika, ne postoji moment na kojega u teoriji boksa ne postoji odgovor. Držim da i nožne tehnike mogu biti vrlo korisne, ali boks je ipak osnova vođenja borbi.
Kada malo više pozornosti posvetite proučavanju tehnike i aksioma boksa, većina stručnjaka se slaže u jednome – boks je temelj svih udaračkih sportova.

CRORING: Vaš odgovor ima značenje svojevrsne "filozofije borilačkih disciplina i vrlina".
Dr.sc. ENES DIDIĆ: "Možda se može i tako tumačiti.U svakom slučaju,boksom sam htio isprobati,uvježbati i razviti do odrednica najviše razine brzinu somatske reakcije i osjećaj za strategiju i taktiku suigrača,suparnika u ringu.Hitro opažati i pripremati se za naznake onih elemenata iz kojih slijedi akcija suparnika u ringu.Biti "napadač" s najboljim obranbenim refleksom,znači boks uvrštavati u red "plemenitih vještina."

CRORING: Kada ste spomenuli plemenite vještine,da li ste ,za svojega školovanja u Americi, spoznali da je u Americi do 1905.boks bi zabranjen kao javni,a poglavito ne kao masovni sport.Boks se je njegovao u "zatvorenom krugu", privatnim dvoranama i organizaciji ..
Dr.sc. ENES DIDIĆ: "To sam čuo,ali sam bio u Americi kada je boks bio već omasovljen,kada je imao svoju brojnu publiku koja je strastveno pripadala i bodrila svoje idole u mnogim mečevima,a tek u ugodjaju njujorškoga Medison Square Gardena...to su bile senzacio.nalne priredbe.

CRORING: A knjiga? Kada ste se odlučili napisati je?
Dr.sc. ENES DIDIĆ: "Uz sva ova razmišljanja i spoznaje o kojima vam govorim, postupno se u meni sedimentirala ideja,do odluke, da sustavno prisupim boksu - knjigom.I započeo sam. U biti, odluka da napišem knjigu o boksu je bila proizvod moje osobne ljutnje, mogao bih čak reći u jednom trenutku i frustracije. Naime, kako sam želio učiti i naučiti boks, shvatiti ga, tražio sam literaturu iz koje bih mogao učiti i napredovati, međutim ostao sam vrlo razočaran kada sam shvatio da u Hrvatskoj nisam mogao naći knjigu iz koje bih mogao shvatiti boks, naučiti ga. Postoje neke knjige u Hrvatskoj, međutim njihovo težište je negdje drugdje, a ne na supstratu boksa kao vještine, gotovo kao almanah. Tada sam počeo nabavljati svjetsku literaturu, čak od ponajboljih svjetskih trenera i stručnjaka, najviše ruskih i američkih, no ni tamo nisam našao adekvatnu knjigu. Tada se je u meni prelomilo, odlučio sam napisati knjigu, a sada je knjiga pred nama i mislim da će imati sve značajke korisnoga priručnika a možda i udžbenika svih koji pripadaju tom sportu ,amaterski ili profesionalno,sustavno... Htio bih zahvaliti Hrvatskoj olimpijskoj akademiji koja je pomogla u tiskanju knjige.

CRORING: Recite nam nešto o samoj knjizi?
Dr.sc. ENES DIDIĆ: Kao što sam već objasnio, želio sam napraviti knjigu iz koje možete shvatiti boks, knjigu iz koje možete boks učiti radeći po njoj. Težište knjige, a to je i bila početna namjera, jest da se dobije cjelokupan, potpun pregled osnovnih boksačkih tehnika, kako napadačkih tako i obrambenih. To je bio jedan vrlo složen i dugotrajan proces, jer trebalo je kategorizirati to sve i smisleno ga predočiti na jednom mjestu, što je u knjizi i napravljeno. Svi koji su pogledali knjigu, kažu da im je sada puno lakše učiti o boksu, kada imate pregled svih osnovnih tehnika. Isto tako, u knjizi je obrađena i povijest boksa, od prvobitne ljudske zajednice do danas, pravila boksa, oprema u boksu itd. Pisanje same knjige trajalo je otprilike tri godine, međutim ovo je prvo izdanje, uvijek ima mogućnosti za nadogradnju. Prednost knjige je što je mogu koristiti svi – od početnika, koji tek počinje učiti o boksu, pa do stručnjaka i trenera kojima će olakšati metodiku treninga.

CRORING: Kako vidite današnji boks, kako amaterski tako i profesionalni?
Dr.sc. ENES DIDIĆ: Osnovna razlika između amaterskog i profesionalnog boksa je što je u amaterskom boksu po jedinici vremena uloženo više energije, što u praksi znači da se boksa kraće, ali intenzivnije. U profesionalnom boksu borbe duže traju, koristi se puno više elemenata iz škole boksačkih tehnika, što mu i daje veću atraktivnost.
Netom su završene Olimpijske igre, amaterski boks, a i profesionalni, danas su nešto promijenjeni. Olimpijski boks više nije ono što je nekada bio. Dva su aspekta suvremenog olimpijskog boksa. Način boksa, bodovanje i pravila, napravljena su tako da puno više štite same boksače nego prije, no zato danas amaterski boks više nije tako lijep i atraktivan kao nekada. Današnji mečevi djeluju kao igra „lovice“ po ringu između dva boksača, sa ciljem ne da se plasira pravi udarac, već da se ostvari kakav takav kontakt koji se boduje. Puno rjeđe se koriste krošei i aperkati, većinom se boksa sa nekakvim kombinacijama brzih direkata, gotovo nekakav semi-kontakt i puno više obrambenih tehnika kretanjem, a manje tijelom i rukama. No, drugi aspekt, pridonosi većoj sigurnosti samih boksača, humaniji je. Pobornici takvoga boksa tvrde da ako netko želi veću atraktivnost neka gleda profesionalni boks, dok drugi žale za onim „starim“ amaterskim boksom. Što se tiče profesionalnoga boksa, on je danas u svojevrsnoj krizi. Prvo, danas više nema boksača sa karizmom, poput Alija, Tysona, Hollyfielda, Foremana i drugih, boksača koji mogu privući gledatelje. Današnji prvaci, posebno se to odnosi na teškaše, dolaze iz zemalja bivšeg istočnog bloka, to su boksači koji su prošli vrlo kvalitetnu amatersku školu boksa, kompletnu školu boksa sa puno amaterskih mečeva. Njihov način boksa nije toliko atraktivan, on je vrlo „pragmatičan“, što znači da se minimaliziraju određeni elementi boksa, kao npr. pasivno kretanje i fintiranje, koji boksu daju atraktivnost. No, takav je boks vrlo učinkovit, što oni i dokazuju.

IZDVOJENI DIO:

Obzirom na dugu povijest boksa, čiji počeci datiraju još negdje iz kamenog doba, pa sve do suvremenog boksa, koji nedvojbeno nosi titulu planetarno najpopularnijeg borilačkog sporta, postavlja se pitanje gdje su uzroci te dugotrajnosti i popularnosti «plemenite vještine».
Tehnika boksa je jedinstvena, i način na koji se vode borbe, kao i cijeli sustav priprema. Osnovna filozofija boksačkih tehnika jest da se na odgovarajući način, znači efikasno, brzo i racionalno iskoriste antropološke karakteristike ljudskog tijela, u okviru dopuštenih pokreta, kako bi se zaštitili od udaraca suparnika, te ujedno stvorili pretpostavke za napad. Sustavno obrađene osnovne tehnike boksa, kako udarci, tako i obrane, pretpostavka su za čitav niz mogućnosti koje su u boksu na raspolaganju.
U svom elementarnom obliku, boks postoji od samih početaka ljudske egzistencije, doduše u to vrijeme boks naravno nije bio sport, već sredstvo za obranu i napad primitivnog čovjeka. Vremenom, razvojem civilizacije stvorene su pretpostavke za evoluciju boksa do vještine.
Tako su u ovoj knjizi obrađene osnovne boksačke tehnike, te će, nadati se je, koristiti boksačkim stručnjacima i samim boksačima u njihovom napredovanju. Velika je odgovornost znanstvenih institucija, kao i samih znanstvenika i stručnjaka, kao i da njihova dostignuća stignu do trenera – praktičara, koji je u direktnom odnosu sa boksačima. Primjerice, u nekim zemljama gdje je sport vrlo razvijen, postoji čitav niz znanstvenih institucija, čija se dostignuća prezentiraju trenerima i boksačkim stručnjacima. Na njima je da provode tzv. «proces cjeloživotne edukacije». Jedino tako u mogućnosti su pratiti i napredovati u svom poslu. Naravno, krajnji korisnici, tj. oni koji moraju najviše «profitirati» su sami boksači – natjecatelji, koji u svojim nastupima zrcale cijeli sustav koji je prije opisan, te tako prezentiraju svoju zemlju i čitav niz stručnjaka, koji stoje iza njihovih rezultata.