'Meku' vještinu Engleskoj je već prethodno predstavio
Edward Barton-Wright, jedan od prvih Europljana koji je učio i podučavao japanske borilačke vještine i pionir je koncepta mješovitih borilačkih vještina.
Njegova adaptacija jiu jitse zvana Bartitsu postala je popularna među entuzijastima, zabavljačima i postala neizostavna u profesionalnom hrvanju. Njegova borilačka vještina čak se spomenula i u romanu o Sherlocku Holmesu.
Ali, to nije bilo ništa interesu koji je nastao nakon rusko-japanskog rada kada se ta riječ proširila cijelim britanskim imperijem, a čak ju je i britanska vojska uvela u svoj program obuke.
Jiu jitsu je postala značajno popularna i u Indiji gdje se trenirala na sveučilištima, a jedno vrijeme je bila i obvezni predmet. Neki od vodećih umova zemlje slavili su njen doprinos jačanju pojedinca i nacije.
Čak je i Mohandas Karamchand Gandhi, vođa pokreta za nezavisnost Indije i najpoznatiji zagovornik nenasilnog otpora bio zainteresiran.
Gandhi je pisao o jiu jitsi u kratkom tekstu za Indian Opinion 1905.
Počevši odlomkom iz pjesme Narmada-shankara, Gandhi nastavlja:
- "Pjesnik nam govori da je glavni razlog uspona Engleza njihov čvrst stas. Japanci su pokazali da puno toga ne ovisi o građi čovjeka. Činjenica da su Rusi, jaki i visoki, bili nemoćni pred niskim i mršavim Japancima, ostavila je engleske časnike zbunjenima. Razmislili su o tome i otkrili da Europa značajno zaostaje u tjelesnom odgoju i znanju o načinu na koji ljudsko tijelo funkcionira. Japanci vrlo dobro razumiju kako se protivnikovi zglobovi i kosti mogu kontrolirati i to ih je učinilo nepobjedivima. Naši čitatelji moraju biti svjesni efekta koji izaziva pritisak na određeni živac vrata ili noge tijekom vježbe. Upravo ovu znanost Japanci su usavršili."
Izvor: Vice