Svoj način bobe u potpunosti podređen svojim štovateljima platio je brojnim pretrpljenim nokautima i zdravljem, ali nakon svega priznaje da nema dana da mu ne nedostaje ring.
Goodridge je rođen 1966. na Trinidadu, a sa sedam godina pridružio se ocu i majci u Kanadi, nakon što su on i sestra dvije godine proveli s djedom dok se roditelji ne snađu. U svijet borbe ušao je kao jedan od najboljih natjecatelja na svijetu u obaranju ruke.
„Big Daddy“ svjedočio je i sudjelovao u nekim od najvažnijih događaja u povijesti borilačkih sportova. Bio je i K-1 i PRIDE-ova zvijezda. Poznat kao „Gatekeeper“ u PRIDE-u, on je bio taj koji je odlučivao je li netko dovoljno dobar ili nije za najbolju MMA organizaciju svijeta.
Svoju prvu K-1 pobjedu ostvario je nokautom protiv Mikea Bernarda. Nastupio je na prvoj PRIDE-ovoj priredbi 11. listopada 1997. i nokautirao Olega Taktarova. High kick protiv Dona „The Predatora“ Fryea jedan je od vrhunaca njegove karijere.
Nakon što je proputovao cijeli svijet Goodridge se vratio u Barrie u kanadskom Ontariju odakle je i počeo svoj put.
- Kako se osjećate i čime se trenutno bavite?
"Osjećam se dobro i snažno. Zdrav sam, to je najvažnije. Trenutno se ne bavim ničim posebnim. Ustanem, razmislim što ću kuhati, treniram, učim druge kako da se bore. Također i putujem i održavam seminare."
- Nedostaje li vam borba?
"Svaki dan mi nedostaje borba."
- Što Vam je bilo teže kick boks ili MMA?
"Kick boks je definitivno bio teži, MMA je lagan."
- Tko su Vam bili najteži protivnici?
"Peter Aerts i Glaube Feitosa. Oni su mi pokazali što je zapravo bol."
- Uvijek čujemo od boraca koji su imali priliku boriti se u Japanu da je to neusporedivo s bilo čim drugim. Vi ste se puno puta borili u Zemlji izlazećeg sunca, dijelite li to mišljenje?
"I ja mislim i osjećam isto. Japan je sve, sve mi nedostaje, ta publika. Ono po čemu se Japan ističe je poštovanje koje vam iskazuju. Japan je pun poštovanja. Nitko se ne buni, nitko ne zviždi i ne negoduje za vrijeme borbe, to mrzim. Mrzim to kad daš sve od sebe, naporno treniraš i onda čuješ da zvižde. To je baš američka stvar. To je američka propast. Mrzim to kod Amerikanaca."
- U isto vrijeme u PRIDE-u ste nastupali s Mirkom Filipovićem. U kakvim ste odnosima bili?
"Odnos je bio prijateljski. Nismo nikad imali nikakav problem. Zajedno smo gledali borbe, ponekad smo jeli zajedno, odnos je bio prijateljski."
- 2010. borili ste se u Karlovcu protiv Igora Mihaljevića. Sjećate li se te borbe?
"Sjećam se da su se fino odnosili prema meni i da sam uživao. Što se tiče borbe, znam da je on bio čvrst, ali ja jednostavno nisam bio spreman za njega."
- Nedavno ste u jednom intervjuu rekli da ne možete smisliti Daniela Cormiera i da želite da mu Jones otkine glavu. Tijekom karijere borili ste se s po mnogima najboljim borcem svih vremena. Možete li usporediti Jonesa i Fedora?
"Nije da baš ne podnosim Cormiera, ali mi se ne sviđa. U biti, ne sviđa mi se bilo tko tko se bori protiv Jona Jonesa. Zaista sam njegov fan. Fedor je imao svoj dobar stil, zato i je Fedor i znamo za njega. U meču s njim mi je bilo teško iz razloga što uopće nisam bio u prilici učiniti ono što sam želio. Ali Jon Jones je bolji od Fedora."
- Ima li netko od današnjih boraca osim Jonesa koga posebno cijenite?
"Definitivno Junior Dos Santos. Bori se stilom sličnim mome. On je jako dobar borac."
- Svoju prvu borbu odradili ste na UFC-u 8 u veljači 1996. u Portoriku. Pamtite li osjećaj prije meča s Paulom Herrerom. Svi znamo što se dogodilo nakon 13 sekundi te borbe. Ostvarili ste jedan od najpoznatijih nokauta u povijesti slobodne borbe.
"Bio sam vrlo uplašen. Vrlo, vrlo uplašen. Nisam znao što će se dogoditi, bio sam ograničen u svojim sposobnostima, nisam imao pojma o borbi u parteru. Ali čim je borba završila osjetio sam takav elektricitet da sam uživao i odmah poželio novu borbu."
- Godinu poslije putovali ste na turnir u Brazil. U to vrijeme MMA nije bio ono što je danas, takva putovanja nosila su neizvjesnost. Koliko ste uopće znali o turniru na koji idete?
"Nisam uopće bio siguran da se želim ići boriti u stranu zemlju. To je bio International Vale Tudo Championship. Bojao sam se što će se dogoditi ako pobijedim domaćeg dečka. Bilo me je strah. Ali na kraju je sve dobro ispalo i dobro smo se proveli. Bila su to dobra vremena."
- Gotovo uvijek na mečeve Vas je pratila sestra.
"Da. Imam četiri sestre i vrlo smo bliski, a Susie, to je sestra o kojoj pričate, i ja smo i dalje najbolji prijatelji. Udana je za dobrog čovjeka i vrlo sam sretan zbog nje."
