U domovini Muaythaija su osvojene četiri medalje. Petar Drežnjak svjetski je prvak u kategoriji iznad 91 kilograma u konkurenciji mlađih seniora, dok su Helena Jurišić i Lucija Bilobrk osvojile brončane medalje u kategorijama do 71, odnosno 75 kilograma.
Za mlađe seniore
Filip Matića i
Nikolinu Vidačković koja je na kraju nastupom u finalu osvojila srebro ovo je bilo neprocjenjivo iskustvo.
Atmosferu zajedništva u reprezentaciji, te taktičko-tehničke planove sa suradnicima je gradio trener Dario Jurišić.
- Pretpostavljam da ste zadovoljni ostvarenim rezultatima, a dvije medalje su došle iz Vašeg kluba
KBK Mornar. Prvi put ste bili vođa reprezentacije na SP-u i kakvi su dojmovi?
“Kao da je sve skupa još jedan veliki san, prepostavljam kada se vratimo u domovinu i kada prođe malo vremena bit ćemo svjesni što smo napravili. Mi smo 11. reprezentacija po učinku od ukupno 100. Ljudi koji poznaju tajlandski boks i koji znaju koja je konkurencija na svjetskom prvenstvu će znati što to znači. Ne bih rekao da sam bio vođa reprezentacije, samo jednak među nas trojicom (Ivica Haramija, Srđan Špirk ). Fenomenalno smo funkcionirali kao tim uz odličnu atmosferu i nadopunjavanje što je temelj odličnih rezultata. Što se tiče rezultata iz mogu kluba, ne mogu Vam odati posebnu tajnu ili recept jer ne postoji. Dugo godina kontinuirano radimo, uporno i dosljedno i rezultati ne mogu biti slučajnost. U klubu vlada obiteljska atmosfera, slavimo sve rođendane, spojili smo desetke brakova, rješavamo probleme u školi, na faksu, na poslu ... nadopunjavamo se u svim životnim situacijama i to je temelj kluba i sporta i uz kvalitetan rad dođu rezultati, ali puno važnije je da izađu kvalitetni ljudi. Ovim putem se zahvaljujem svim trenerima koji čine jednu cjelinu u klubu Petru Pastuoviću, Ivanu Tabaku i Mati Grčiću."
- Kako je obavljen sam proces selekcije boraca za svjetsko prvenstvo s obzirom da nije održano prvenstvo Hrvatske za 2019.?
“Na žalost, realno, u Hrvatskoj nemamo puno boraca koji mogu predstavljati domovinu na ovoj razini. Još traje 2019.i ne znači da neće biti prvenstva. Svim klubovima je poslan dopis od strane tajnika da prijave svoje kandidate u tajništvo, sukladno prijavama. Upravni odbor uz kordinaciju sa strukom je donio odluku koji kandidati su najbolji za odlazak u Bangkok.”
- Vaša sestra Helena nije uspjela obraniti naslov svjetske prvakinje osvojen u Meksiku. Njen put na turniru bio je neuobičajen jer je nakon teško izborene pobjede u četvrtfinalu u kojem se i ozlijedila morala ponoviti meč s Ciprankom i zatim ozlijeđena ići na Šveđanku Mamić. Kakvo je stanje s njenom ozljedom i kako je ona reagirala kada je saznala da će morati ponoviti meč?
“Vjerujte mi da nikad nisam imao napornije natjecanje, totalno sam iscrpljen. Od stresa sam smršavio 5 kilograma i dobio probavne smetnje. Sve je krenulo krivo za nas od samog početka. Prvi dan smo odmah morali u ring nakon samo jednog dana privikavanja na vremensku zonu što nije bilo nikad do sada. Došli smo u subotu i u ponedjeljak se moramo boriti, Helena to nije očekivala i navečer kada smo saznali morali smo izgubiti 3 kilograma. Na dan borbe moramo mijenjati hotel jer nas je organizator privremeno smjestio u neki sporedni hotel... sve su to nepotrebni dodatni stresovi."
"Helena je kontrolirala borbu i u drugoj rundi joj se dogodi ozljeda (puknuće ligamenta na koljenu), sutkinja joj broji i ona do 7 stoji u borbenom gradu na što sutkinja pokazuje da je gotov meč. Dolazi doktor i glavni sudac i dopuštaju nastavak borbe koju je Helena uvjerljivo pobjedila kod sva tri suca 30:27. Krenuli smo sa sanacijom koljena i pripremom za polufinalni meč koji je bio tek za 5 dana. Međutim u srijedu u 2 u noći me kontaktira IFMA da dođem na sastanak na kojem su mi priopćili da se borba ponavlja. Cipar je uložio žalbu u kojoj navode da je sutkinja prekinula meč i da su oštećeni i IFMA prihvaća žalbu i radi najluđu stvar ponavljaju borbu. Znači u 2 sata u noći ja Heli moram reći da se sutra ponovno bori protiv Cipranke. Uslijedio je šok, nevjerica, razočaranje... željela je odmah napustiti natjecanje. Nakon neprospavane noći jutro smo proveli tražeci specijalista za koljeno da čujemo mišljenje. Doktor je ustanovio traumu i rupturu ali je rekao da je tonus dobar i uz preuzeti rizik može se pokušati boriti. Odlučili smo ići u borbu u kojoj je Cipranke opet bila nabrijana do kraja. ali Helena joj nije dozvolila da je ugrozi. Pobjeđujemo ponovno borbu, ovaj put rezultat 29:28. Izmorena od stresa i dva teška meča, teško ozljeđena donosi odluku da ide i u borbu protiv Šveđanke."
"Borba je bila odlična, prvi rundu je ponovno imala rotaciju u koljenu koju nije željela reći svom kutu radi straha da joj ne predamo borbu, i prvu rundu gubi, druga runda je bila odlična i definitivno je trebala pripasti Heleni ali suci su podijeljeno dali Šveđanki, dok je u trećoj rundi Helena krenula na sve ili ništa i bilo je čak na rubu nokauta ali na žalost po mišljenju sudaca izgubili smo meč 29:28 koji smatram da smo trebali dobiti. U svakom slučaju finalnu borbu ne bi mogli raditi jer je sada Helenina noga ozbiljno blokirana i jedva hoda. Kada dođemo morat ćemo utvrditi dijagnozu i način sanacije. U svakom slučaju herojski nastup i karakter, malo tko bi se odlučio boriti u ovakvim okolnostima.”
- Ove godine održavaju se još dva WAKO svjetska prvenstva u kickboxingu. Hoće li Helena s obzirom da je svjetska prvakinja u low kicku i aktualna prvakinja Hrvatske u full contactu ići na prvenstva i u listopadu u Sarajevo i u Antaliju u studenom?
“Plan nam je svakako da ide u Sarajevo jer brani titulu svjetske prvakinje u low kicku -70kg. Isto tako cilj nam je ići i u Antaliju. Vidjet ćemo što kaže liječnička struka. “
- Imate li s obzirom na kompliciranu situaciju u kick boksu kakvih planova za profesionalne borbe za Helenu i Petra ili im je na kraju isplativije biti uspješan na amaterskim natjecanjima i tu graditi karijeru do nekog povoljnijeg trenutka?
“Ne bih rekao da je komplicirana situacija u kickboxingu. Ljudi kada upisuju taj sport znaju da ne idu u sport gdje se misle obogatiti, ovdje je riječ o odgoju, putovanjima, prijateljstvu... tko kaže da te vrijednosti nisu važnije nego novac? Isto tako može se doći i do novca, korak po korak. Hrvatska Vlada daje fenomenalne nagrade za svjetske i europske prvake, imamo stipendije... u svakom slučaju može se živjeti. Probali smo i profi svijet, ako bude prilike i dobrih ponuda ići ćemo ponovno. Jedno je sigurno: Ne mislimo se boriti sa top borcima na velikim pozornicama za 2000 eura. Nekom drugom prilikom Vam mogu sve ispričati kako je išao naš put u Bellatoru.”
- Reprezentaciju je na Tajlandu dočekao Srđan Špirk koji tamo redovno trenira, a i borio se u toj zemlji. Koja je bila njegova uloga u Bangkoku?
“Srđan je fenomenalan momak i moj dugogodišnji prijatelj. Moja sestra ide redovito kod njega na pripreme. Bio je meni i cijeloj reprezentaciji na usluzi od 0-24 i jako je puno doprinio ovom rezultatu. Već sam spomenuo da smo bili savršen tim. “
- Još jedna pozitivna stvar za Vašu karijeru dogodila se tijekom svjetskog prvenstva. Primili ste certifikat instruktora svjetske federacije IFMA-e.
“Znanja i edukacije nikada dosta i ako želimo razvijati tajlandski boks u Hrvatskoj treba obnavljati znanje. Nije samo važno obnavljati znanje treba imati i diplome/certifikate što nalaže i zakon o sportu. U svakom slučaju imali smo višednevna predavanja i demonstracije te smo na kraju svi uspješno položili. Isto tako dobio sam mogućnost i odobrenje od IFMA-e izdavati certifikate u svoj domovini, postoji kompletni program edukacije koji treneri prolaze i korak po korak polažu za Khanove. Uglavnom IFMA mi je dala taj sustav i nadam se da ćemo to iskoristiti u našoj zemlji.”
- I za kraj, koliko za Vas osobno znači ovaj uspjeh reprezentacije i kakve su Vaše trenerske ambicije?
“Već 10 godina aktivno idem na IFMA-ina velika natjecanja i ovo je najveći uspjeh, presretan sam i ponosan. Ja sam relativno mlad, a već imam 15 godina trenerskog iskustva. U borilačkom sportu sam ukupno 21 godinu. Moje osnovne ambicije su da i dalje uživam u ovome što radim, da uživam kada mladi momci i cure koji dođu u dvoranu izrastaju u kvalitetne ljude, kada im usadim prave životne vrijednosti. Najveće postignuće mi je kada mi dođe sportaš i kaže treneru hvala Vam na svemu što ste učinili za mene, kada me zovu njegovi roditelji i kažu hvala Vam treneru što sve radite za naše dijete. Sustav nije ni svjestan koliko borilački klubovi imaju jak utjecaj na razvoj mladih osoba. To je temelj mog djelovanja u trenerskom pozivu, a rezultati će doći sigurno, a već i dolaze. Svi koji prate borilački sport znaju za europske i svjetske prvake koji su proizašli iz našeg kluba.”