U karijeri se diči nokautima protiv S
emmyja Schilta, Garyja Goodridgea, Cheicka Konga, Pedra Rizza i
Boba Schrijbera. Tijekom 15-godišnje karijere na borilištu se sretao s velikanima poput Juniora Dos Santosa, Josha Barnetta, Jeremyja Horna, Dona Fryea, Igora Vovchanchyna, Vitora Belforta, Fujite, Dana Hendersona...
Nakon pobjede nokautom nad
Houstonom Alexanderom na Resurrection Fighting Alliance 2 priredbi u ožujku 2012., danas 38-godišnji Yvel odlučio je reći dosta. Karijeru u kojoj je nastupao od Nizozemske, Rusije, Japana, Arube do Sjedinjenih Američkih Država završio je s 38 pobjeda i 16 poraza. Od 38 pobjeda čak 32 ostvario je nokautom.
- Zašto ste se umirovili? Bili ste u nizu od dvije pobjede i pričalo se da se trebate boriti za World Series Of Fighting.
"Da, trebao sam se boriti za WSOF, ali nije mi se dalo skidati kilograme za polutešku kategoriju. Uz to, imao sam problema s bubrezima i zaključio sam da je nakon 16-17 godina dosta. Jednostavno nisam volio više borbu. Sve ovo je počelo kao hobi, borilačke vještine odvele su me daleko, ali došao je dan kad je bilo dosta."
- Ostali ste uz borilačke sportove. Trener ste u Dusseldorfu. Živite li sada u Njemačkoj ili putujete iz Nizozemske na treninge?
"Trener sam u Agoge Gymu u Dusseldorfu. Nova uloga, novi život i to vrlo dobar. Prije godinu i pol dana razgovarao sam s Ivanom Dijakovićem i on me pozvao da dođem u Agoge. Godinu i pol dana kasnije mogu reći da imamo vrlo dobru skupinu boraca koja stalno pobjeđuje. Tu su Martin i David Zawada, kao i mnogi drugi, također imamo i uspješne boksače. Živim između Njemačke i Nizozemske. Tjedan dana sam u Dusseldorfu, pa sljedeći u Nizozemskoj sa svojom obitelji."
- Ima li ikakvih izgleda da se ponovno odlučite boriti?
"Ne, gotov sam zasigurno. Ne volim to više kao što sam nekada volio. Premoren sam. Sama pomisao na nove treninge me iscrpljuje. Možda ipak ako bi netko ponudio jako, jako puno love. Ali, mislim da se to neće dogoditi."
- Koja Vam je borba najdraža?
"Meč s Garyjem Goodridgeom u PRIDE-u i Joshom Barnettom u Afflictionu."
- Koja Vam je borba bila najteža?
"Ona s Joshom Barnettom."
- Kako gledate na dane u PRIDE-u i odnos s Golden Gloryjem. U japanskoj promociji mnogi su borci dobivali da tako kažemo odgovarajuće protivnike. Vas su vrlo često sparivali s hrvačima, a i udarači poput Vitora Belforta kad su se borili s vama odlučili su borbu voditi u parteru?
"Osjećao sam da u to vrijeme mogu pobijediti bilo koga. Moji protivnici su se protiv mene borili kako bi pobijedili na bodove. Nastupili su problemi s Golden Gloryjem jer su oni odlučili gurati druge borce poput Semmyja Schilta i Heatha Herringa. Odnos s Golden Gloryjem u početku je bio dobar dok Ron Nyqvist nije otišao u zatvor i dok Bas Boon nije u potpunosti preuzeo."
- Borili ste se i u UFC-u, kako uspoređujete PRIDE i UFC i što mislite o smjeru u kojem se MMA razvija?
"U PRIDE-u su se svi borili. Zapravo borili su se kako bi razorili svoje protivnike. UFC je sjajan, ali njegovi borci se ne bore već igraju borbenu igru. Taktika je najvažnija, borba na bodove, ne bore se zapravo. Tu je razlika, ali njihovi borci su na jako, jako visokom nivou. I to je smjer u kojem se MMA razvija i to je sjajno. Borci su na sve većoj i većoj razini. U našoj dvorani imamo klince, još tinejdžere koji su zvijeri sa 16, 17 godina. Kad sam ja počeo, bilo je stand up borac protiv hrvača ili slično. Danas već vrlo mladi borci znaju sve i to je sjajno za smjer u kojem se MMA razvija. Jedva čekam vidjeti što će biti u budućnosti."
- Bili ste u kutu Goranu Reljiću za njegovu borbu protiv Nakruna na KSW-u u Krakowu, a također ste bili i Cro Copov sparing partner. Već godinama kruže glasine o brutalnom sparingu u kojem hrvatska legenda nije najbolje prošla?
"Ha, ha. Što reći? Na treningu se takve stvari događaju. Volim Mirka i reću ću samo: pustimo glasine da kolaju."
- Jedan ste od pionira ovog sporta, u slobodnoj borbi ste od ranih dana. Jedan od mečeva iz tog perioda je i onaj sa Semmyjem Schiltom. On je najbolji kick boks teškaš svih vremena, ali izgubio je stand up rat s Vama. Kako pamtite tu borbu?
"Semmy je bio Pancraseov, a ja Ringsov prvak i ljudi su htjeli saznati tko je bolji. On je izabrao boriti se bez rukavica, dok sam se ja odlučio za male rukavice. Sem je došao iz karatea i u to vrijeme još nije navikao primati previše udaraca u lice, a ja sam ga baš puno puta pogodio i to ga je dotuklo. Zbog pravila nije imao dovoljno vremena da me završi na tlu, jer Rings je imao i opciju rope escape (kad se protivnik uhvati za uže od ringa borba se vraća na noge, op.a.). Bio sam vrlo agresivan i mislim da sam bio dobar."
Također, imali ste reputaciju divljeg momka. Kako gledate na to i sjećate li se situacije s World Vale Tudo Championshipa na Arubi s Fabijem Piamonteom. O čemu se tu radilo?
"Divlji? Pa, možda sam i bio divlji, hahaha. Pa, ne igramo šah, borimo se. Puno je testosterona. Sjećam se da nam je Piamonteov menadžer lagao i on je bio ljubomoran jer je sva pažnja bila usmjerena na mene. On je bio neki prvak, a nitko ga nije tretirao tako. A i ja znam biti seronja. Bilo je vruće, počeo je pričati svašta, jedno je vodilo drugom i tako..."
- Čitao sam da ste imali teško djetinjstvo. Koliko su Vas borilačke vještine usmjerile i kakav su imale utjecaj na Vaš život?
"Bio sam divlji kao dijete. Imao sam poremećaj smanjene pažnje. Svaki sport, jer igrao sam i nogomet, pomogao mi je da usmjerim strast i energiju. Kasnije, ispostavilo se da se dobro borim i da je to nešto u čemu sam dobar. Ljudi su me voljeli. To je bilo nešto za što je vrijedilo živjeti. Ljudi su mi prije govorili da sam glup, da sam za ništa i da neću ništa postići. Pokazalo se da vrlo dobro nokautiram ljude i to me odvelo u nevjerojatan život. Proživio sam snove mnogih drugih."
- Kako gledate na borilačku scenu u Nizozemskoj. Puno je negativnih stvari, nedavno je ubijen još jedan od pionira slobodne borbe Hans Nijman.
"Na priredbama u Nizozemskoj bilo je puno kriminalaca u gledalištu i to su im bila svojevrsna okupljališta. Mislim da je i dijelu boraca to postao primamljiv izbor nakon završetka karijere. Razumijem da je teško kad se boriš, zarađuješ puno novca i imaš svu pažnju, prestati se boriti i početi raditi od 9 do 5. Zato je mnogima taj kriminalni način života prihvatljiv. Svatko bira za sebe."
- Tko je po vama najbolji nizozemski borac svih vremena?
Bas Rutten.
- Što slijedi za Gilberta Yvela?
"Ništa posebno. Idem polako. Nastavit ću podučavati. Želimo doći do puno pobjeda sljedeće godine, želimo postati još bolji. Želimo još mečeva na KSW-u i možda u Hrvatskoj i želim se dobro provesti."
foto: Carlos Larios