Od šest pobjeda ostvarenih u ringu četiri je ostvario prekidom, tri klasičnim nokautom. Posljednju u Podgorici sredinom studenog u pobjedi reprezentacije regionalne lige protiv Italije. Pratljačić je slavio prekidom poslije prve runde protiv Michelangel Lusija. Talijan se od samog starta našao u problemima i nije nastavio zbog ozljede ruke.
"Ne želim reći da je odustao, ali mislim da se borba nastavila da bih ga završio. Osjetio sam da sam ga načeo" rekao je 20-godišnji teškaš u razgovoru za Cro Ring.
Iako si proveo samo tri minute u ringu, toliko si impresionirao članove stručnog žirija da su te izabrali za najbojeg boksača priredbe.
"Nagradu sam dobio u ozbiljnoj konkurenciji. Ne znam, možda im se svidio moj stil. Odradio sam meč na dosta visokoj razini i nagrada je samo poticaj za daljnji rad. Ta priredba je bila baš na 18. 11. i tu pobjedu posvećujemo Vukovaru. Nadam se da su branitelji ponosni na nas da mi kao slobodni građani Hrvatske možemo nastupati u drugim državama i prezentirati Hrvatsku u najboljem svjetlu."
U prvoj sezoni Regionalne lige tri je borbe riješio nokautom.
U senzacionalnom meču u svibnju protiv Spartaka u svibnju, Osječanin se našao na podu u prvoj rundi poslije primljenog desnog krošea, da bi se vratio u drugoj, poslao Mihaija Tarnocaija na pod i slavio nokautom. Zatim je u listopadu u prvoj rundi nokautirao Marka Docića u dvoboju s makedonskim Pink Panterom.
"Docić uopće nije loš, čovjek je osvojio Zlatni gong u Soplju. Uspjele su se poklopiti prave okolnosti, a moj trener i ja smo izgleda uspjeli razviti udarac do te razine da završavamo borbe prekidom."
Pratljačić je prošle godine Boksački klub Borovo zamijenio Sesvetama.
"Živim u Osijeku i tu radim sa svojim trenerom Vladimirom Arlovićem. Imam samo riječi hvale za njega. Riječ je o treneru koji posjeduje znanje, a mlad je i ambiciozan. Radimo zajedno dugi niz godina i to je čovjek koji je u mene uložio puno vremena i novaca."
"Uspio sam si uskladiti život. Najlakše je kukati, ali ako želiš posložiti stvari sve se može. Nekoliko dana prije meča dođem u Zagreb i to se za sada pokazalo da funkcionira, jer boksam na visokoj razini."
- Hrvatska od sljedeće sezone ima momčad u World Series of Boxing. Jesi li dobio poziv za 'Croatian Knightse'?
"Da, kontaktirali su mene i mog trenera i obećali su nam jednu borbu u sljedećoj sezoni WSB-a."
- Koje su ti ambicije za iduću godinu. Je li Prvenstvo Hrvatske prvi cilj. U teškoj kategoriji je dugo vremena vrlo jaka konkurencija. Već si do sada boksao s Tonijem Filipijem kao junior i senior, boksao si i s njegovim bratom Bepom, prošle godine si u Slavonskom brodu pobijedio Alena Babića, a dva puta si se borio i s Markom Čalićem koji je postao profesionalac.
"Ne bih komentirao svakog od njih ponaosob. Samo ću reći da se svjetske klase bore u mojoj kategoriji. Ovisno o danu svatko može pobijediti svakoga."
"Primarni mi je cilj osvojiti naslov prvaka Hrvatske u teškoj kategoriji. "
- Planiraš li se duže vremena zadržati u teškoj kategoriji ili planiraš skori prelazak u supertešku?
"Svi mi predviđaju budućnost u superteškoj, ali ja se nadam da ću otići na Olimpijske igre 2020. u Tokio kao teškaš. Snagom i brzinom sam se dobro adaptirao na tešku kategoriju. Ovisit će o fizičkom razvoju. Za sada to nije problem i ako se ne budem morao dizati neću prelaziti u drugu kategoriju. Prije meča sam obično na 94 kilograma, a tijekom bazičnih priprema na 97-98. Kada sam u natjecateljskoj formi imam 93, najviše 94 kilograma i imamo metode skidanja na 91 na način koji dobro funkcionira."
Kao i većina klinaca kod nas, Pratljačić je počeo s nogometom.
"Trenirao sam nogomet kao i svi. Bio sam golman. Moj brat je otišao na boksački trening, a ja sam mu se ubrzo pridružio. Nakon nekog vremena nisam više mogao istovremeno trenirati boks i nogomet i odlučio sam se za boksačku dvoranu. 2009., s 12 godina imao sam prvi meč i od tada sam sto posto u boksu."
- Tko ti je najdraži boksač?
"Od starijih boksača Roy Jones. On je apsolutna legenda, a od aktualnih Oleksandr Usyk. Zbog njegove raznovrsnosti i najboljeg stila. Uz to, osvojio je sve što se može osvojiti i mislim da ga nitko ne može zaustaviti na putu do pobjede na World Boxing Super Series turniru. On je jedan iz izvanserijske klase boksača."
- Imaš samo 20 godina i još je vjerojatno rano za razmišljati o prelasku u profesionalce. Kakav je tvoj trenutni stav o tome?
"To nije isključeno, ali prije toga moram puno toga ostvariti. Ako ostvarim rezultate u amaterskoj konkurenciji i ako budem imao nekoga iza sebe kad dođe trenutak onda hoću. Ali, mi teškaši kasnije sazrijevamo i još je rano za govoriti o tome."
- Kako se nosiš s porazima?
"Ljudi su ograničeni u razmišljanju. Općenito ne treba takve stvari previše uzimati srcu. U porazu upoznaš sebe, više nego u pobjedi. Mi boksači se znamo uzdići nakon pobjede i zavaravati sami sebe. Porazi, posebno kontroverzni bole, ali to je dio ovog sporta."
"Razumijem da u trenutku emocije prevladaju, čini ti se da su ti sve uzeli i kad nepromišljeno reagira 90 posto boksača poslije zažali zbog toga. Ja pokušavam biti discipliniran da mi se to ne događa. Prije mjesec dana boksao sam u Budimpešti s europskim prvakom do 22 godine u kategoriji do 81 kilograma koji se podigao u tešku. Mislio sam da sam pobijedio, a suci su mu dali pobjedu. Bio sam jako povrijeđen, u tom trenutku vam se čini da vam se cijeli svijet ruši, ali kad dođete kući, nakon dan-dva shvatite da to nije najgore što se dogodilo i idete dalje. Obećate si da ćete sljedeći put završiti meč prekidom."
Pratljačić sljedeću priliku za završiti meč prekidom ima 2. prosinca u meču između Sesveta i Radnika iz Bijeljine u pretposljednjem kolu Regionalne lige.
Foto: Regional Boxing League, Cro Ring, Facebook