Taekwondo klub Karlovac prisutan je u našoj zemlji od prvog pojavljivanja korejske borilačke vještine na ovim prostorima.
Osoba oko koje se ovaj sport razvijao je član taekwondo Kuće slavnih Miroslav Brežan. 64-godišnjeg Karlovčanina ovog vikenda čeka novo izdanje turnira kojemu je kao i taekwondou posvetio život - 47. Croatia Karlovac Open. Kao izvor taekwondoa u Hrvatskoj svi današnji treneri i borci potekli su od dva kluba u Hrvatskoj.
"Već niz godina organiziramo međunarodno natjecanje koje se odvija pod imenom Croatia Karlovac Open, a pravo ime bilo bi Sport, kultura, misija, iskustvo i prijateljstvo. To je moto turnira, a ovo posljednje navedeno, prijateljstvo, to je bit natjecanja. Ja malo drugačije gledam na taekwondo. Ovaj turnir nije službenog karaktera, on ne donosi bodove. Ljudi dolaze ovamo kako bi se poklonili gradu i klubu u kojem su izvori taekwondoa u jugoistočnoj Europi. Počelo je 1968. s dolaskom Parka Sun Jaea kojega je pozvao pokojni Nikola Pečko iz karate kluba Kata. Još u studenom te godine Pečko je sa suradnicima došao u Karlovac u dvoranu Hrvatski dom kako bi pristašama održao demonstraciju karatea i taekwondoa. Mnogi su u Karlovcu prvi put tada obukli kimono i počeli eru istočnjačkih borilačkih vještina na našim prostorima."
"Ubrzo su osnovana dva taekwondo kluba, jedan u Zagrebu, drugi u Karlovcu i oni su bili bastion za širenje ove borilačke vještine po bivšoj Jugoslaviji. Ja mogu reći da sam osnovao prvi klub u Bosni i Hercegovini 1975. u Ljubuškom. Osnovao sam i pomogao u osnivanju klubova u Skoplju, Ljubljani, Rovinju, Rijeci, Brčkom, Sarajevu, a moj učenik Anton Maras osnovao je klub u svojoj rodnoj Derventi. Korejac Park danas je dopredsjednik Svjetske taekwondo federacije (WTF)."
- Zanimljivo, kao borac nastupili ste i na ITF i WTF svjetskom prvenstvu.
"Kad smo počeli trenirati tada nismo znali ni za ITF ni WTF, zanimao nas je taekwondo. 1974. godine pozvani smo na prvo svjetsko prvenstvo u Montrealu. Pisalo je ITF, mi nismo previše znali o tome. Okosnicu repke činili su Pečko, Tom Crlenjak, Toni Nobilo, Dražen Mađarević i ja. Tada smo prvi put čuli za generala Choija, otkuda, što i kako. U to vrijeme nije bilo interneta, informacije smo saznavali na svakakve načine. Crtali smo po zidovima kao ulični crtači danas. Crtali smo znakove, borce, poteze. 1975. pozvani smo, ovog puta, od strane WTF-a na 2. svjetsko prvenstvo u Seulu. Prvo je bilo 1973., a mi nismo ni znali za to. Nismo htjeli propustiti tu priliku jer smo sve imali osigurano od južnokorejske vlade. Veliki problem je bio jer nismo imali diplomatske odnose s njima, a bili smo u prijateljskim odnosima sa Sjevernom Korejom. Bili smo oduševljeni prijemom u Južnoj Koreji, kako samim natjecanjem tako i pravilima. To je bila i raskrsnica i u tehničkom i u ideološkom smislu. Nakon toga nastali su mnogi sukobi. Sjeverna Koreja protestirala je zbog našeg nastupa i neki od nas imali su problema zbog toga. Ja uvijek gledam samo taekwondo. Zanima me samo taekwondo. I ITF i WTF imaju dobrih stvari, zanima me vještina. Borio sam se svim snagama da to postane sport, pa onda olimpijski sport, a sada vidim mnoge negativnosti. Borba za medalje, medalje za slavu, slava za novac - vreće bez dna. Mi imamo dobre teškaše što se vidjelo i na ovom svjetskom prvenstvu.Ali, svi oni bore se za slavu, prestiž i stipendije. Kad je novac toliko bitan što ne izazovu Mirka Filipovića pa se pokažu. Više bi zaradili i kao njegovi sparing partneri. Malo sam razočaran."
"Poslije smo se Anto Nobilo i ja razišli. On je 1977. otvorio klub Jugoturbinu u kojem se treniralo po ITF pravilima, a ja TK Karlovac u kojem se trenirao olimpijski oblik sporta. Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća pojavili su se veliki problemi s karateom koji je zbog svojih interesa jako kočio razvoj taekwondoa. Iz Beograda, Zagreba, pa i Karlovca stvarali su probleme, skrećući temu na politiku, cijelo vrijeme su nas sputavali i optuživali zbog nekakvih političkih uvjerenja, kao mi smo pobornici južnokorejske diktature i CIA-ini instruktori. Braća Jorga diktirali su karateom iz Beograda preko svojih podanika u Hrvatskom i Zagrebačkom karate savezu. Vidjeli su da se rađa drugačiji sport sa savršeno razvijenim nožnim udarcima. Bili su ubojiti i konkurenti su se uplašili, a da bi se riješili prijetnje političko izazivanje bilo je najplodnije tlo."
"Istočnjačke borilačke vještine u to vrijeme najviše su se širile preko filma i televizije. Chuck Norris služio je u američkoj vojsci u Južnoj Koreji i tamo je počeo trenirati. Poslije je širio znanje u svojoj zemlji, a tu su i ljudi poput Brucea Leeja, Jamesa Coburna, Van Dammea ili Stevena Seagala. Zahvaljujući njima istočnjačke borilačke vještine počele su se širiti Amerikom, Europom i drugim kontinentima. Pametni ljudi počeli su stvarati pravila, a prvi istočnjački borilački sport koji se usavršio bio je judo. U našem klubu osim taekwondoa, osnovali smo i judo, boksački i mačevalački klub, a ja sam i potpredsjednik Hrvatskog mačevalačkog saveza"
MIROSLAV BREŽAN
- Bili ste trener jugoslavenske reprezentacije koja je nastupila na Olimpijskim igrama u Seulu kada je taekwondo uveden kao olimpijski sport.
"Od zemalja istočnog bloka jedino Jugoslavija nije bojkotirala Igre. Južna Koreja dala je milijun dolara i obukla cijelu jugoslavensku reprezentaciju i platila put. Umjesto mene na Igre je išao Bae što je bilo u redu budući je on i pregovarao i dogovarao oko odlaska. Ali mislim da je to bio i razlog zbog kojeg nisu ništa osvojili. Ja sam bio s njima šest mjeseci. On je dolazio dva puta godišnje i držao seminare, nije vodio treninge. Klaić, Tomašević i Marinković izgubili su u borbama za medalju."
- Kakav je status majstora borilačkih vještina u Hrvatskoj?
"Trebali bi okupiti DAN kolegij kao okosnicu priznavanja statusa. Ja sam završio kineziološki fakultet, ali moja struka je 8. DAN. Tu sam krv prolijevao. Sportaši dobivaju penzije od nas koji smo ih učili. Nije danas problem odvesti borca na Olimpijske igre. Pronađete nekog s fizičkim predispozicijama, malo pametnijeg i za četiri godine napraviš pobjednika, a na samo sudionika Igara. Trener tu dođe kao babysitter. Ali sve je to kratkotrajno, nikad ne znaš kad će ti okrenuti leđa za 100 kuna više i otići u drugi klub, naći dečka ili curu. Onaj koji bude neki prvak sva slava ide njemu, ja sam se već opekao."
- Na sjednici Skupštine Karlovačke sportske zajednice promjenjen je prioritet klubova. Po bodovnom kriteriju Karlovac je iz prioritetnog ušao u skupinu pratećih klubova.
"To je sumrak Karlovačke sportske zajednice. Ti ljudi uopće ne prate sport. Mi smo imali poplavu u rujnu, uništen nam je objekt i oprema. Oni nisu nijedanput povirili da vide kako nam je, a kamoli ponudili pomoć. Zalaganjem roditelja i branitelja napravili smo dvoranu. Između ova dva kluba razlika je tolika da se nema smisla ni uzrujavati. Po broju članova, sudaca i natjecatelja razlika je 3:1 ili 5:1 u korist Karlovca, tako da je to smiješno. Ništa se nije promijenilo, ponašamo se u skladu s mogućnostima. Naši članovi će dobiti ono što žele. Oni koji se žele natjecati imat će sve potrebne uvjete i pomoć, a taekwondo može trenirati svatko. Ako ne želi borbe može raditi i forme. Klub je jedan od najbrojnijih u županiji, ali i najtrofejniji klub Karlovca. Imali smo borce koji su nastupali na Olimpijskim igrama: Robert Tomašević i Dražen Perković. 2000. godine naš član Roman Livada nastupio je na Igrama za Švedsku, a naš član Zoran Prerad osvojio je europsko zlato za Bosnu i Hercegovinu 2004. godine. Može se vidjeti koliko se naših članova borilo na Igrama, svjetskim i europskim prvenstvima. Zbog neznanja došlo je do puno pravnih natezanja. Primjerice, Koreja je pala u rezultatima, ali to ne znači da nisu najbolji ako u ovom trenutku nemaju rezultatske uspjehe. Moje mišljenje je da možete biti najbolji ili najuspješniji. Neki se ne bi složili s tim. Slali su nam poreznu, čak i carinsku inspekciju. Ali nije ovo prvi put da se netko okomio na nas, a ni zadnji. Bilo je prije tako, a ni sad nije drugačije. Ljudi su ostali isti. Čim je novac u igri. I to još sitni."