23-godišnji Mostarac još je prije dvije godine osvojio seniorski naslov prvaka Hrvatske u tajlandskom boksu, a novi signal o pozitivnim kretanjima u karijeri poslao je iz domovine Muaythaija.
Na putu do naslova je pobjeđivao Kanađanina Donija Foremana, europskog prvaka Estonca Jana Beljajeva i u finalu Amerikanca Sullivana Cauleya koji je imao dva brojanja.
- Nema sumnje postati svjetski prvak u tajlandskom boksu na Tajlandu je posebno. Kakav je osjećaj probuditi se kao novi svjetski prvak u domovini Muaythaija?
"San svakog sportaša je osvojiti zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu. Meni se čini kao da još uvijek sanjam i kao da je potrebno da me netko udari i probudi iz sna."
- Na turniru ste pobijedili trojicu protivnika, a u finalu ste bili posebno uvjerljivi i Amerikanac je imao dva brojanja. Možete li nas provesti kroz turnir?
“Prvi protivnik je bio predstavnik Kanade. Jako čvrst i opasan protivnik, ali uz dobru taktiku sam ga pobijedio podijeljenom odlukom sudaca 29:28.U polufinalu me čekao europski prvak iz Estonije koji je bio glavni favorit za osvajanje ovog prvenstva. Estonac je dobio prvu rundu borbe,ali nakon razgovora s kutom sam dobio dodatnu motivaciju i svjesnost da mi je ovo velika životna prilika i kao da je druga osoba krenula u 2.rundu u kojoj sam preokrenuo meč u svoju korist i tako uvjerljivo pobjedio 2. i 3. rundu i ukupnu borbu. Kada ste u finalu ne preostaje vam ništa drugo nego poginuti do kraja, tako sam i krenuo u meč odlučno i čvrsto kao da sam već svjetski prvak što se i ostvarilo. Jako je važna motivacija i psiha sportaša jer zapravo svi koji dođu na veliko natjecanje su dobro utrenirani.”
Drežnjak je tajlandski boks počeo trenirati prije šest godina u mostarskom MTC HUNTERU,a prije četiri godine počeo ju suradnju s KBK Mornarom iz Splita.
- Kako su protekle pripreme za prvenstvo i jeste li pomišljali prije puta u Bangkok da biste se mogli vratiti kao svjetski prvak.
“Preozbiljno sam shvatio ovo prvenstvo te sam odradio dvomjesečne pripreme( dva treninga dnevno). Trenirao sam u Mostaru kod trenera Mire Velagića i Slavena Planinića , a i često sam putovao u svoj klub za koji nastupam Mornar kod trenera Darija Jurišića. Bazirali smo se na ovo natjecanje od početka godine, pa smo sukladno tome išli u Austriju na svjetski kup u kickboxingu (K-1) radi stjecanja novog iskustva. Ja i moj tim smo trenirali da postanemo svjetski prvaci, ali isto tako nije bilo realno za očekivati da ću na svome prvom velikom natjecanju uzeti zlatnu medalju.“
- Kao i dobar dio naših boraca borite se i u tajlandskom i kick boksu. U Muaythaiju ste bili seniorski prvak države još prije dvije godine, a ove godine u finalu discipline K-1. Koja je Vama draža disciplina i u kojoj se više planirate natjecati?
“Ta dva sporta su dosta slična, a i dosta različita. Muaythai je moj bazni sport i uživam u njemu, ali isto tako uživam i u kickboxingu. Vrata u budućnosti su otvorena za sve opcije.“
- Koja Vam je najdraža tehnika i najdraži borac?
“Cilj sportaša je imati svestranost tako da radim na mnogim tehnikama koje mogu prilagoditi stilu protivnika i ne smijete dozvoliti da vas nešto iznenadi. Ako ne prolazi plan A morate imati plan B i C.”
- Tko Vam je nadraži borac i pratite li i druge borilačke sportove?
“Pratim općenito sve borilačke sportove, respektiram i učim od svih boraca tako da ne bi nikoga osobno izdvojio.”
- Koje su vam ambicije?
“Prva i osnovna želja je da me zdravlje posluži, a ja ću i dalje intezivno raditi da napravim što bolji uspjeh u svojoj karijeri”.