U Osijeku, će se i ove godine održati međunarodno kickboxing natjecanje CROATIA OPEN 2012 - CHRISTMAS CUP u organizaciji kickboxing kluba Sveti Duh iz Osijeka.
Navedeno natjecanje najveće je amatersko kickboxing natjecanje koje se tradicionalno na kraju svake godine održava u Republici Hrvatskoj. Povodom toga razgovarali smo s aktualnim predsjednikom Hrvatskog kickboxing saveza, gosp. Tomislavom Bilandžićem.
Luka Šimić, K1 star Remy Bonjasky i Tomislav Bilandžić
Jedan ste od osnivača i djelatnika u Kickboxing klubu Sveti Duh iz Osjeka, koji je svoje djelovanje započeo u travnju 2004. godine. Možete li nam reci kako ste se uopće našli u kickboxing sportu?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Nakon završetka Domovinskoh rata kao tadašnji djelatnik Specijalne jedinice policije u Osijeku, u jesen 1996. godine poslan sam na redovni studij kriminalistike u Zagreb. Po dolasku na Policijsku akademiju u Zagrebu vidio sam plakat u istoj o upisu novih članova u klub tajlandskog boksa "Holly Spirit". Isti me plakat zaintrigirao pa sam otišao na trening u navedeni klub i od tada ostao u kickboxingu. Želim napomenuti da sam do tada poluprofesionalno igrao nogomet i da mi je kickboxing bio nešto potpuno novo. U "Holly Spiritu" sam ostvario odličan kontakt s trenerom Damirom Posilovićem, s kojim i danas imam izvrsnu suradnju. Nakon nekoliko godina na nagovor jednog od svojih ratnih zapovjednika i današnjeg predsjednika kluba, sveučilišnog profesora Željka Vukića iz Osijeka, u travnju 2004. godine osnovali smo prvo klub tajlandskog boksa, a potom kickboxing klub "Sveti Duh" u Osijeku. U znak zahvalnosti klubu "Holly Spirit" iz Zagreba dali smo ime kickboxing klubu u Osijeku "Sveti Duh" ( "Holly Spirit" u prijevodu s engleskog na hrvatski jezik je "Sveti Duh" ).
Vjerujemo da Vam je kickboxing pomogao i u odrzavnju forme s obzirom da ste u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Upravo iz razloga što sam smatrao da mi bavljenje ovim sportom može pomoći u profesionalnom poslu sam i počeo trenirati kickboxing. I bio sam u pravu. Kroz bavljenje kickboxingom kao sportom steknete specifična znanja koja mogu biti vrlo učinkovita u obavljanju policijskih i vojnih poslova. Kao dugogodišnji rukovoditelj u sustavu MUP-a osobno smatram da bi bavljenje kickboxingom djelatnicima policije u mnogome pomoglo u obavljanju svojih zadaća. Treniranjem kickboxinga steknete ravnotežu duha i tijela kroz zavidnu fizičku spremu i specifične vještine s jedne strane, te samopouzdanje i stabilnost u glavi s druge strane. I danas u 43 životnoj godini redovito treniram kickboxing i osjećam se iznimno dobro zbog toga. Kickboxing mi je puno pomogao u obavljanju kako profesionalnih tako i svakodnevnih poslova.
Od 2004. godine do danas kao jedan od aktivnih trenera u KBK Sveti Duh ste stvorili nekoliko vrhunskih mladih sportaša koji su među najboljima na državnoj, europskoj i svjetskoj razini?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Prvenstveno želim reći da u klubu treniramo isključivo ringovne discipline. Iznimno sam ponosan na činjenicu da smo kao relativno mali i mladi klub ostvarili zapažene sportske rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Članovi našega kluba osvajali su juniorska i seniorska državna prvenstva, bili pobjednici na europskim i svjetskim prvenstvima te svjetskim kupovima. Najveće rezultate za klub ostvarili su Marin Roso, Luka Jurić, Ivan Zidar i svakako Luka Šimić, s tim da zasluge za vrhunske rezultate Luke Šimića adresiram na drugu adresu, a što ću u nastavku teksta pojasniti. Jednako koliko sam ponosan na ostvarene sportske rezultate ponosan sam i na činjenicu da je do sada desetak članova kluba ušlo u sustav MUP-a RH .
Primjećujete li razliku u današnjem kickboxingu u odnosu kada ste vi bili aktivni (natjecatelj)?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Kickboxing je kao sport u posljednjih petnaestak godina kako u Svijetu, tako i u Hrvatskoj doživio snažnu ekspanziju. Pojačao se interes medija i gledateljstva za ovim sportom. U Hrvatskoj su tome znatno doprinijeli zapaženi nastupi naših predstavnika, prije svih Branka Cikatića i Mirka Filipovića. U našoj zemlji porastao je interes mladih za treniranjem kickboxinga, više je i natjecatelja i rekreativaca, otvorilo se dosta novih klubova u svim dijelovima Hrvatske. Stasala je jedna nova, mlađa generacija trenera koja je izrasla upravo iz kickboxinga. Otvorilo se više specijaliziranih trgovina za prodaju kickboxing opreme najpoznatijih svjetskih brendova. Sport je znatno zastupljeniji u medijima, od kojih neki specijalizirani portali svakodnevno izvješćuju o novostima iz domaćeg i svjetskog kickboxinga. I naravno, sam sport kao vještina je evoluirao.
Jedna od Vaših najvećih uzdanica je i Luka Šimić je ove godine potvrdio kvalitetu kada je postao seniorskim europskim prvakom u low kicku do 86 kilograma?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Luka Šimić je prije svega jedna izvrsna mlada osoba. Unazad nekoliko godina Luka se natječe za naš klub. Ako ne najbolji, onda je sigurno jedan od najboljih boraca koje u ovom trenutku imamo u Hrvatskom kickboxing savezu. Luka je aktualni amaterski WAKO europski i svjetski prvak u low kicku do 86 kilograma. Luka je prošle godine bio proglašen najboljim sportašem grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Ponosan sam na sve ono što smo kao klub učinili i pomogli da Luka ostvari ovakve rezultate. Ovdje moram napomenuti da uz Luku, najveće zasluge za sve ostvarene rezultate svakako idu njegovom ocu Damiru koji ga prati na svakom natjecanju, klubu "Holly Spirit" u kojem Luka trenira, treneru Damiru Posiloviću koji Luku trenira, kao i Lukinom prvom treneru Saši Božiću iz KBK "Bushido" iz Požege. Ako ne bude nekih izvanrednih događaja zbog Luke Šimića će se još dosta puta svirati "Lijepa naša" na velikim međunarodnim kickboxing natjecanjima. Osobno ću koliko god budem mogao pomoći na svaki način da se to dogodi što više puta.
Koga biste još izdvojili a da posjeduje kvalitete svjetskog prvaka?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Kao predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza silno sam ponosan na rezultate koje postižu naši reprezentativci na velikim međunarodnim natjecanjima. Hrvatska kickboxing reprezentacija po ostvarenim rezultatima spada u sam vrh Svjetskog amaterskog kickboxinga. U HKBS-u postoji nekoliko natjecatelja najviše svjetske klase. Iako je možda nepravedno izdvajati bilo koga, ne mogu a da ne spomenem osamnaestogodišnjeg Matu Rudana iz Šibenika. Mate je prije mjesec dana u Bratislavi postao juniorski svjetski prvak u low kicku do 63,5 kg, da bi prije par dana u Ankari na seniorskom europskom prvenstvu, nakon što smo se autobusom od Zagreba do Ankare vozili gotovo 30 sati, vidno bolestan pod temperaturom, u tri dana pobijedio u četiri meča i postao seniorski europski prvak u istoj disciplini i istoj kilaži. To je gotovo ravno čudu i zbog toga sam siguran da će se o ovm dečku po pitanju kickboxinga još puno čuti.
U prosincu 2011. godine ste izabrani za predsjednika Hrvatskog kickboxing saveza. U kojem trenutku ste shvatili da svojim djelovanjem možete promijeniti nešto u Savezu?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Za predsjednika HKBS-a prvi put sam izabran u prosincu 2010. godine i od tada rukovodim Savezom. Kako se ispostavilo da je Savez u tom trenutku bio van mandata, održana je nova izvanredna izborna Skupština Saveza u prosincu 2011. godine na kojoj sam jednoglasno ponovno izabran za predsjednika Saveza. Ova je Skupština verificirana od Ureda za opću upravu Grada Zagreba i od tada sam i formalno predsjednik HKBS-a. Od održavanja juniorskog Svjetskog prvenstva u Zadru 2006. godine stanje u Savezu je postajalo sve lošije, da bi svoju kulminaciju doživjelo u 2010. godini. U ljeto te 2010. godine sam na zamolbu i nagovor nekolicine članova HKBS-a pristao biti predvodnikom procesa promjena koje su bile nužne Savezu. Iako je situacija bila iznimno teška i složena, vjerojatno najteža od osnutka Saveza, čvrsto sam vjerovao u pozitivan ishod cijele te priče. Iz današnje perspektive mislim da je svima u Savezu jasno da su promjene koje su se dogodile u Savezu bile nužne i dobrodošle. Savez je danas u svakom pogledu stabilan i zbog toga sam sretan i zadovoljan. U savezu je velik broj istinskih sportskih entuzijasta, vrijednih, poštenih i časnih ljudi. Mnogi od njih su dragovoljci Domovinskog rata i ratni vojni invalidi. Ponosan sam na činjenicu što sam predsjednik nacionalnog sportskog Saveza u kojem se nalaze takvi ljudi.
Naviknuli ste na odgovornost prema društvu, što savjetujete svojim borcima u borbama, a što u privatnom životu?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: I kad su borbe u ringu i kad su one druge, životne borbe u pitanju, našim sportašima savjetujemo fer i korektnu borbu. Često povlačim paralelu između borbe u ringu i životne borbe. Da bi ste pobijedili i u jednoj i u drugoj borbi morate biti spremni, pripravni za nju. Morate puno vježbati da bi ste se mogli dobro boriti . U sportskoj borbi, baš kao i u životnoj, trebate biti odlučni, hrabri i snažni. Morate sačuvati mir u glavi i biti racionalni. Trebate dati sve od sebe i odraditi najbolje što znate. I naravno, kao i u svemu, morate imati sreće. Isto tako može se dogoditi da ste izgubili borbu. Da ste imali loš dan, da niste dali sve od sebe, da ste se ozljedili, da su suci krivo procijenili, da niste imali sreće, ili da je protivnik jednostavno bio bolji. Ali to ne znači da trebate prestati trenirati i boriti se, da trebate prestati živjeti i gubiti nadu, već upravo suprotno. Poraz treba biti dodatni motivator ka uspjehu. Ali uvijek, i u pobjedi i u porazu treba biti častan i korektan.
Za kraj, što bi preporucili mladim, budućim nadama kickboxing sporta?
TOMISLAV BILANDŽIĆ: Hrvatska je nepresušan izvor vrhunskih kickboksača i tako će zasigurno biti i u buduće. To je prije svega zasluga odličnog rada u klubovima. Kako sam na samom početku ovoga teksta naveo, stasala je jedna nova generacija trenera koja je jamstvo budućih dobrih rezultata u hrvatskom kickboxingu.
Mlade u klubovima treba učiti poštenom i korektnom odnosu prema sportu i životu. Treba ih uvjeriti da se legalnim načinom može postiči puno i u sportu i u životu. Često su naši mladi uspješni sportaši "mete" na ulici. Što onih "lokalnih mangupa" koji bi s njima na ulici odmjerili snage i tako eventualno stekli veču reputaciju u sredini u kojoj žive, što onih pripadnika ozbiljnog krim miljea koji našim mladim, iznimno snažnim borcima, ali životno nedovoljno iskusnim, nude brzu zaradu kroz polulegalne ili nelegalne poslove. Mlade sportaše treba često upozoravati na ove opasnosti. Na žalost, i mediji često puta puno više prostora daju ispadima onih pojedinaca koji su nekada trenirali kickboxing i probali nešto napraviti u sportskom smislu, pa u tome nisu imali uspjeha , od ostvarenih vrhunskih sportskih rezultata naših vrhunskih sportaša. Sve to skupa ne smije obeshrabriti i demotivirati naše sportaše. Kao Savez učinit ćemo sve da osiguramo dužnu pažnju i pravilan razvoj naših sportaša, poglavito onih najmlađih kako bi stekli punu afirmaciju.