Danas tehnologija dodiruje gotovo svaki dio našega života. Kroz daljnji, zadivljujući razvoj strojeva, taj proces se nastavlja.
Računala zamjenjuju čovjeka na poslu, pritisak na dugme dovoljanje da počne nuklaerni rat.
Postupno, svijet se počeo sjećati da je čovjek taj za koga strojevi trebaju raditi, a ne obrnuto. Sada shvaćamo da je znanost, uz sva svoja postignuća, malo toga učinila da nam pomogne kako bismo razumijeli sami sebe ili da otkrijemo svoje mogućnosti.
Besmisleno je čekati da znanost to učini za nas. Svatko od nas mora preuzeti na sebe razumijevanje svoje prave prirode i moći. U drevnom kineskom spisu Saikontan rečeno je da mi stojimo kao prosjaci pred vratima, zaboravljajući moć koju nam je dao Univerzum. Naravno, veliki ljudi nisu kroz stoljeća zapostavljali beskonačnu moć koja im je ponuđena.
Ličnosti kao Sidarta Gotama Budna i drugi manje poznati, bile su sposobne sjediniti svoj um i tijelo i otkriti pravu prirodu i moć. Ali, prosječan čovjek takve ljude vidi kao beskonačno odvojene od sebe. O njima misli kao o ljudima koje je dodirnuo čarobni štap i tako ne shvaća da je moć Budhe, nekog kršćanskog sveca ili čak uspješnog poslovnog čovjeka dostupna svima nama. Umjesto da uzmičemo pred ovom mogućnošću, trebamo biti zahvalni za nju. Trebamo se truditi kako bismo je ostvarili i pomogli drugima da učine isto.