Boks je još jedan krucijalni element mješovitih borilačkih vještina. Šakama je lako doći do protivnikove glave, a glava je najbolja meta za udarce.
Ove činjenice su otkrivene u ranoj povijesti, prije nego je boks uopće zamišljen.
U vrijeme starih Graka i Rimaljana šake i zglobovi su bili umotani u kožu kako bi zaštitile i udarača ali i protivnika od ozljeda, što i danas imamo u modernim rukavicama. Primarni cilj takvih kožnih bandaža je bila zaštita od loma ruke ili zgloba, ili kidanja kože prilikom udaraca.
Rimljani su uživali u boksu više nego u hrvanju. Boks je bio važan dio u drevnom pancratiumu kao što je i sada u mješovitim borilačkim vještinama. Boks je utjecao na trening gladijatora, čije su metode služile u borbama s rimskom vojskom. Mnogi veliki vladari su uživali vježbati boks.
Čak su i svećenici bili poznati po tome što su poučavali tehniku boksa mladim naraštajima kako bi ih ohrabrili da brane svoju čast radije rukama nego mačevima. John Broughton je bio osnivač modernog boksa. Bio je prvak u boksu i osobni tjelesni čuvar engleskog kralja Georgea II. Broughton je otvorio amfiteatar gdje su se održavali boksački mečevi. Kasnije je Markiz od Queensberryja napisao pravila koji su postala standardna od 1867. godine.
Rukavice u mješovitim borilačkim vještinama su produkt očekivanja fanova koji su gledali profesionalne boksačke mečeve. Kategoriziranje mješovitih borilačkih vještina u runde, bodovanje udaračkih tehnika više nego grappling tehnika samo su neki od utjecaja boksa na moderne mješovite borilačke vještine.