Učenje motoričke vještine nije izdvojen proces, sustav za kretanje je jako isprepleten sa tjelesnim osjetnim sustavom i tjelesnom kondicijom.
Taj međuodnos je tako kompleksan da je razliku između kondicijskih varijabli (snaga, brzina, izdržljivost,itd.) i koordinacije teško dokazati,ako ne i nemoguće i nepromišljeno.
Proučavajući sustav za kretanje može se primjetiti međusobno djelovanje između koordinacije i osjetnog sustava i između koordinacije i tjelesne aktivnosti. Mora postojati dobro međusobno djelovanje između tih važnih zahtjeva da bi se mogli naučiti lakše kretati. Integracijom osjetnog sustava u proces učenja čini moguću dobru koordinaciju koja je potrebna da bi prenijela tjelesnu kondicju atletičara u bolju izvedbu. Drugo, sportaš mora biti u dobroj formi kako bi izveo kretanje dobrim koordiniranim načinom na viskoj razini.
Taj međuodnos nije utemeljen samo zbog kompleksnih modela kretanja kao što je trčanje preko prepona (gdje je potreban osjećaj ravnoteže, svjesti kuta koljena,ispravne pozicije trupa i savinute noge kada se preskaču prepone,dovoljne brzine i snage trčeći u ritmu tri koraka,itd.). U tipovima treninga ,kao što su određene forme treninga snage, u kojim se koordinacija čini manje važnom, međupovezanost između osjetnog sustava, koordinacije i tjelesne kondicije je jako utjecajan.
U treningu snage, iako koristimo jednostavne vježbe, važan dio bilo kakvog napretka u nastupu može biti pripisan napretku u koordinaciji. Dakle, tijekom treninga važno je koliko je god moguće zadržati tu međupovezanost između tri komponente (osjetnog sustava koordinacije tjelesne kondicije.).
Autor: Dijana Rogić