Suvremeni način življenja nametnuo je stjecanje novca, intelektualnog znanja i zabavu kao prioritet u stvaranju kriterija dobrog života, a tjelesno vježbanje u cilju stjecanja zdravlja smatra se manje važnim čimbenikom. Stoga se nedovoljna tjelesna aktivnost često »opravdava« nedostatkom vremena.
Zgrtanje kao posljedica emocija usmjerenih prema stjecanju materijalnih vrijednosti, te ostalih akcija vezanih za prosperitet pojedinca proizvest će negativne posljedice onog trenutka kada tjelesna aktivnost s ciljem postizanja zdravlja nije upravljana razumom.
Ukoliko tjelesna vježba dođe u kontekst sporednog u odnosu na prethodno navedene akcije, ne možemo govoriti da je ona u skladu s razvojem cjelokupne ličnosti. Istinski intelektualno biće – čovjek, to će biti uistinu onda kada se razvija u onom smjeru koji omogućuje njegov potpuni prosperitet, intelektualni, emocionalni i tjelesno zdravstveni.
Razvijanje pojedinih segmenata života koji su jednostrani, a nisu usmjereni u one vrijednosti koje omogućuju njegov biološki opstanak, spadaju u domenu iskrivljenog načina shvaćanja života. Adekvatan stav bit će u službi tjelesne kulture čovjeka samo ako je usmjeren na shvaćanje tjelesne kretnje kao sredstva s kojim ćemo postići plemenito zdravstveno stanje. Ako je uz to tjelesna vježba i dosljedno primjenjivana u svakodnevnom životu, možemo govoriti o uspostavljanju visoke razine kulture življenja, što je osnovna filozofija – misao vodilja, usmjerena ka vraćanju današnjeg čovjeka iskonskom načinu života