Kad ga čujete kako govori 27-godišnji Amerikanac djeluje kao jedan od najsmirenijih i najartikuliranijih boraca na cijelom rosteru.
No, borac meksičkog podrijetla odrastao je okružen nasiljem, koje je moglo njegov život usmjeriti u potpuno drugom pravcu.
S 13 godina počeo je trenirati brazilsku jiu jitsu u Gracie akademiji i kaže da ga je trener Rener Gracie usmjerio na pravi put.
Ortega opisuje svoje odrastanje kao život siromašnog dječaka. Odrastao je u siromašnom dijelu San Pedra u Los Angelesu. Promijenio je više škola pritom pokazujući velike probleme s bijesom. Osim problema u školi imao je i problema sa zakonom.
"To je bilo preživljavanje. Morao si naučiti gdje ne biti tako da ne bi bio upucan. Morao si naučiti gdje ne smiješ ići da te ne zaskoče. Naučiti kome se suprotstaviti, a kome ne. Kad sam postao dovoljno star želio sam biti alfa mužjak i to me dovelo u nevolje" rekao je 'T-City'.
U ljeto 2008. Ortega je u naručju držao svog prijatelja koji je krvario na smrt.
Iz automobila je zapucano na skupinu mladića i 17-godišnjak imenom Daniel preminuo je od posljedica ranjavanja.
Ortega kaže da u tom trenutku nije mislio na vlastitu sigurnost već je razmišljao o osveti.
"U tim trenucima ne razmišljate o svojoj budućnosti. Razmišljate kako ćete se osvetiti tim šupcima. Gdje inače vise? Kako ću im se osvetiti? Koji ću auto koristiti? Koji prijatelj će ići sa mnom. Tko je čvrst, tko neće cinkati kada dođe do sranja?".
Danas kroz jiu jitsu pokušava mlade udaljiti od života na ulici. Trener Rener Gracie koji ga poznaje otkad je bio tinejdžer, kaže da postoje dvije njegove strane - jedna dobrog dečka, a drugi osobe koja je spremna na sve.
Kaže da je tako bilo od 2004. kad su se prvi put sreli. Jednog trenutka bi mu pomagao na seminarima, a zatim ga ne bi vidio dugo vremena.
"Ponekad ga ne bih vidio mjesecima i pomislio bih da je mrtav. Samo sam čekao njegovog oca da mi to dođe saopćiti. Brian je u tom trenutku mogao završiti mrtav ili u zatvoru ili bi vrijeme učinilo svoje i mogao bi na kraju izabrati pravi put. Kod njega niste mogli sa sigurnošću reći kako ste završili. Brian Ortega je bio osoba s najneizvjesnijom budućnošću koju sam ikada sreo."
Borac kaže da je sve bila stvar njegovog izbora. Nitko ga nije prisiljavao ni na što.
U dijelu u kojem je odrastao, Harbor Area, svatko je mogao pronaći nevolju ako bi ju tražio, pogotovo 1990-ih i početkom novog tisućljeća. Brianov otac Martin parkirao bi kamp kućicu ispred zgrade noću kako bi poslužila kao zaštita od metaka."
"To je radio i naš susjed, a mi bi svako jutro brojali rupe od metaka na vozilu."
Ortega priznaje da ga je kao tinejdžera način života pripadnika bandi fascinirao.
"Prvi put kad sam pomislio kako je to sve cool imao sam 13. Roditelji su otišli u Meksiko, a mi smo organizirali tulum. Svi iz susjedstva su došli, bili je tu pripadnika bandi. Trave na sve strane. Bilo je puno akcije i sve me to zaintrigiralo. Rekao sam si: Jebeš mi sve ovo je cool."
S obzirom da je poznavao svog sina i okruženje u kojem se kreće, otac mu je dao par korisnih savjeta kako bi preživio na ulici.
"Jednom me zvao da dođem kući. Vozio sam se biciklom i odjednom iza mene se pojavi auto s ugašenim svjetlima i začujem pucanj. Pomislio sam: Jebote, moje vrijeme je došlo, poginut ću. Bacio sam bicikl i počeo trčati u cik-cak, kad začujem glas svog jebenog oca: Hej Briane, da sam te htio ubiti bio bi mrtav. Sljedeći put kreni odmah udesno i baci se preko prve ograde koju vidiš."
Ortega kaže da nikad zapravo nije bio član bande, ali da se njegovo društvo koje je brojalo četrdesetak prijatelja tako ponašalo.
"Postali smo toliko brojni da smo počeli raditi sranja koja samo bande rade. A nismo to trebali raditi jer nismo bili banda. Trebaš stisnuti zube i istrpiti maltretiranje bandi. Ali mi smo učinili suprotno i rekli im neka se jebu. To nas je učinilo neprijateljima."
"Došli su nas maltretirati i mi smo bili spremni za tučnjavu. A to im nije najbolje sjelo. Zbog toga su poslije došli i ubili Daniela. Time su nam željeli poručiti da smo mi doveli situaciju do toga, a da su oni preuzeli dalje."
Kad je napunio 15 godina Gracie ga je počeo voditi po ilegalnim borbama.
"Održavale su se u dvorištima ili u malim skladištima. Ušli biste u kuću ili u neku malu radnju, a u dvorištu bi bio podignut šator sa 150 ili 200 ljudi oko njega. Brian je bio odušeljen" prisjeća se Gracie.
Ortega je dobio desetak borbi oslanjajući se isključivo na bjj. Ubrzo se pročulo za momka koji ne može izgubiti i tako je došao do trenera za stojku Jamesa Luhrsena. Sreli su se kad je borac imao 17 godina.
"Čuo sam samo dobre stvari o tom malom. Odrastao sam s devetero braće koji su poznavali sve žive i uvijek sam slušao kako govore o njemu" kaže Luhrsen.
"Jednog dana bio sam na plaži i prepoznao sam ga. Bio je s nekim opasnim momcima. Prišao sam mu i rekao. Zašto visiš s tim tipovima? Gledali su me, ali bolio me kurac. Nije mi se to sviđalo. Nisam želio da taj zgodni momak o kojem sam čuo toliko dobroga krene tim putem. Predstavio sam mu se i rekao mu da ga mogu naučiti boksati."
Ortega nije nikome dozvoljavao da na taj način priča s njim, ali budući su dolazili iz istog kraja poštovao je Luhrsena.
"Jamea bi jednostavno prišao nekome i rekao mu: Više se ne smiješ družiti s Brianom. Ja bih mu rekao: James, ali to je moj prijatelj. On bi dogovorio. Jebeš to. Ja sam tvoj prijatelj. On ti više ne treba."
Nakon dvije godine rada s Luhrsenom imao je profesionalni MMA debi. 2014. s omjerom 8-0 i naslovom Resurrection Fighting Alliance prvaka potpisao je za UFC.
Ali, ni njegov početak karijere u najjačoj svjetskoj MMA promociji nije bio lagan jer mu je pobjeda u debiju protiv Mikea De La Torrea poništena zato što je bio pozitivan na anabolički steroid nandrolon. Nakon devetomjesečne suspenzije vratio se i nanizao šest pobjeda koje su ga dovele do borbe za pojas UFC-ovog prvaka u perolakoj kategoriji.
Ortega je u ožujku ove godine u prvoj rundi nokautirao Frankieja Edgara i postao prvi borac koji je uspio završiti bivšeg UFC-ovog prvaka.
Foto: Hans Gutknech, Fight Bible