Pele Reid: Htjeli su me diskvalificirati nakon što sam nokautirao Klička

Unatoč tom legendarnom trenutku iz 1992. koji je ostao upamćen u borilačkoj povijesti, Reidova karijera nije donijela nikakave značajne uspjehe. Četiri se puta borio za K-1 i sva je četiri puta izgubio, a među protvnicima s kojima se borio bili su Ray Sefo i Chalid Arrab. Boksačku karijeru završio je 2009. s omjerom 20-6-2 (17 KO). Najpoznatiji protivnici s kojima je boksao bili su Michael Sprott i Julius Francis, ali od njih je izgubio prekidom.

Reid u razgovoru za Boxing News priznaje da film koji ga podjeća na njegv život nije Rocky, već Forrest Gump.  

"Kad gledam Forrest Gumpa pomislim: Meni se ovo događa cijelo vrijeme. Jednostavno upadam u situacije. Nikad mi nije bila namjera postati boksač" izjavio je 45-godišnji Englez.

Pele Reid i Vitalij Kličko prije nego su postali boksači, bili su kick bokseri i sastali su se na Europskom prvenstvu u Bugarskoj 1992.

"Vitalij je bio prvak u full contactu i njegovi posteri su bili na sve strane. Ali, ovo je bio point fighting. Tu se radi o tome da morate udarati što je više moguće, a da vas ne udare. Ne biste trebali nokautirati jedan drugoga, ali možete ozlijediti protivnika. Vitalij je velik čovjek. Kad sam ga vidio prije finala sjećam se da mi se zlobno smješkao. Ali, bio sam pun samopouzdanja i vjerovao sam da ga mogu pobijediti."

U drugoj rundi Reid je učinio ono što nije trebao, rušio je Klička na leđa zadnjim kružnim iz okreta.

"Htjeli su me diskvalificirati. Sjećam se da su suci razgovarali o tome. Ali, odlučili su da je moja tehnika bila ispravna i nije bilo namjere da ga nokautiram, te su mi dali pobjedu."

"Ono što sam ostvario tog dana najveće je postignuće u mojoj kompletnoj sportskoj karijeri. Nikad nije postalo bolje od toga."

"Čak i danas, ljudi, mladi ljudi koji se tada nisu ni rodili pitaju me o nokautu protiv Vitalija. Trebate vidjeti kako ljudi reagiraju nakon što odgledaju snimku na YouTubeu.

"Rekli su mi da je Vitalij opovrgavao tu borbu, ali je netko to objavio  i dan-danas skoro svaki dan mi netko priđe i kaže da nije imao pojma da sam se borio s Vitalijem."

Reid rado prepričava priču mlađim naraštajima koji od njega traže savjet o profesionalnoj karijeri.

Kaže da je kroz boks izbjegao opasnosti rodnog Birminghama i iako nije ispunio očekivanja drugih, zadovoljanje  svojim ostvarenjima i vremenom provedenim s Brendanom Ingleom. Ingle je irski trener i menadžer koji je trenirao 'Princea' Naseema Hameda i Johnnyja Nelsona.

"Počeo sam boksati s 22 godine" kaže Reid "i dok sam završio s karijerom puno sam toga naučio."

"Ljudi ganjaju novac vjerujući da će ih to usrećiti. Ali neće. Neko vrijeme sam imao novac i slavu i znam da vas to neće usrećiti."

"Brendan je govorio: Boks je prljav, osvetoljubiv i prostitucija. Svatko tko uđe u tu dvoranu čuje isto. Brendan vas pokušava pripremiti na to, ali ja sam mislio da će meni biti drugačije. Pretpostavljam da svi tako misle. Ali, boks je sport u kojem ima puno novca, a gdje je puno novca puno je i ružnih stvari. Koliko god voljeli boks jednostavno je tako. Ja zaista poznajem boks i stvarno je tako kako je Brendan rekao."

Nakon što je pobijedio u svojoj prvoj i jedinoj borbi u full contactu došao je u Inglesovu dvoranu.

"Došao sam i sparirao s Johnnyjem Nelsonom. Tada nisam znao tko je on. Nakon sparinga Brendan mi je rekao: Prijeđi u profesionalce. Otišao sam u Peacock Gym i tamo sparirao s budućim europskim prvakom i izazivačem za WBC-ov naslov Željkom Mavrovićem i on mi je  rekao da sam jak."

"Oduvijek sam bio u borilačkim vještinama i mislio sam da je boks brutalan. Ali, boks u Inglesovoj dvorani je bio poput borilačkih vještina. Potezi su bili atraktivni, često smo mijenjali gard, uglavnom, odgovaralo mi je."

"Odlučio sam pokušati. Vjerovao sam da ću biti uspješan u bilo čemu što pokušam. Dokazao sam se kao majstor borilačkih vještina i mislio sam da ću se dokazati i kao boksač. Znao sam da sam talentiran i mislio sam da mogu štošta osvojiti i zaraditi novac."

"Prije nego sam postao profesionalac imao sam samo jednu borbu u full contactu i prije debija noge su mi bile poput želea. Nikad prije nisam boksao. Kad ulazite u irng ogoljujete svoju dušu. Govorite si: Ovo sam ja u cijelosti i to vas plaši."

"Kad su počeli padati nisam ni znao da sam udarač."

Nakon 13 uzastopnih pobjeda došla je borba za naslov prvaka Britanije u teškoj kategoriji protiv Juliusa Francisa. 

"Ne sjećam se da je borba za taj naslov prije toga privlačila toliko pozornosti kao naša".

Većina publiciteta bila je usmjerena na Reida. Njegov polubrat Mark Walters igrao je nogomet za englesku reprezentaciju. Pele je rušio sve pred sobom i bio je teškaš kojemu se Britanija nadala. Francisu nisu davali prevelike izglede jer je do tog trenutka već gubio od Mavrovića, Axela Schulza i Vitalija Klička.

"Rekli su mi da Francis neće izdržati dvije runde sa mnom. Ali, bio je pametan, Pokrivao se prve dvije runde i onda me dohvatio u trećoj."

"U boksu se radi o prihvaćanju pravih borbi u pravo vrijeme, a borba s Francisom za mene je trebala doći malo kasnije. Za to preuzimam punu odgovornost. Brendan mi je znao govoriti: Tko je tvoj šef? Odgovor je da sam ja sam svoj šef. I pozicija u kojoj se nađem je moja odgovornost i to je život."

U sljedećoj borbi u prvoj ga je rundi nokautirao Orlin Norris, a potom je još dva puta izgubio prekidom.

Nakon toga borio se u K-1, da bi se vratio boksu i 2008. izgubio tehničkim nokautom od Johna McDermotta u meču za britanski nalsov.




"Većina boksača ne zna kada odustati. Uvijek misle da mogu bolje od toga, razuvjeriti sve oko sebe i zaraditi bogatstvo. Takav stav potreban vam je da bi bili boksač" kaže Reid koji je danas posvećeni Jehovin svjedok.

U svojoj posljednjoj borbi 2009. osvojio je britanski nalsov u kategoriji veterana.

"Ja sam se umirovio u pravo vrijeme. Ako pogledate moj skor vidjet ćete da sam u posljednjoj borbi osvojio naslov prvaka. Ne može puno ljudi to reći. Ljudi me pitaju nedostaje li mi boks, ali ne nedostaje mi. Umirovio sam se u pravo vrijeme. Ostavio sam boks na miru. I dalje susrećem ljude mojih godina koji se bore kao journeymani. ne znaju što bi radili bez boksa."

"Dali su svoj život boksu i ne mogu nastaviti raditi ništa drugo. Nemaju ga zamijeniti ničim drugim i zato se zadržavaju u boksu što je duže moguće. Navikli su na to, a to im i plaća račune.  Ja sam bio tako sretan kad sam zatvorio vrata boksu."

"Boks nije zatvorio vrata meni. Ostvario sam više od većine ljudi, Sretan sam i učinio sam dovoljno da ostavim svoj trag."