Razgovarali smo s hrvatskim kickboksačem Perom Gaziljem koji je po četvrti put zaredom postao svjetski prvak u semi contactu…
Pero Gazilj iza sebe ima godina i godina vrhunskih rezultata, a potvrda njegove vrhunske kvalitete stigla je i na nedavno održanom svjetskom prvenstvu u Irskoj gdje je Pero osvojio najsjajnije odličje.
Pozdrav Pero, upravo si se vratio iz Dublina gdje je održano Svjetsko kickboxing prvenstvo u semi contactu na kojem si i ti sudjelovao. Još jednom si se popeo na najviše postolje?
Pozdrav svim čitateljima Croring Magazina.Da, po četvrti put sam se popeo na postolje i to jedini iz Hrvatske reprezentacije koja je nastupala na ovom Svjetskom prvenstvu. Neopisiv je osjećaj braniti boje Hrvatske i slušat Lijepu našu pred 60 zemalja koliko ih je sudjelovalo.
Za koji klub si nastupio, s obzirom da znamo da imaš svoj klub u Makarskoj? Kako je došlo do suradnje s KBK Mornar iz Splita?
Da nasupao sam za Kickboxing klub Mornar iz Splita i ta suradnja traje od 2005. godine, kada sam prvi put postao svjetski prvak, a do tada sam odlazio na treninge kod Stipana Jurišića i nakon toga je uslijedila suradnja jer u Makarskoj nisam imao ni uvjeta ni sponzora a ni podrške grada, pa sam morao ići dalje, gdje je bolje i tako je suradnja sa KBK Mornar urodila plodom, što se i vidi iz rezultata koje sam ostvario. Biti najbolji kickboksač u Hrvatskoj i biti jedini koji je osvojio 4 zlata na svjetskom prvenstvu za redom. Biti 8 godina na tronu.
Kako si zadovoljan s organizacijom Svjetskog prvenstva u Irskoj? S kim si najbolji iz ostatka reprezentacije?
Svjetsko prvenstvo je organizirano na najvišoj razini do sada,gdje su čak nastupale zemlje, Brazil,Portoriko,Amerika,južna Afrika,Kanada,Rusija,Azerbejđan itd....Večinom sam ja odličan sa svim reprezentativcima, a da bi sad izdvajao posebno nekoga nebi jer mi smo svi zajedno tu i svi se družimo.
Koje ti je Svjetsko zlato najdraže? Koja borba ti je bila najteža?
Najdraže mi je ovo zadnje zlato jer sam bio izuzetno spreman, i to najviše zahvaljujući svom kondicijskom treneru Goranu Baškovići koji surađuje sa mnom od 2006. godine,a kao što znate ja sam trener najuspiješnijeg kluba u uzrastu do 16 godina u Hrvatskoj KBK Mawashi ,te tako imam dobre borce s kojima sam odrađivao treninge, kao i u Splitu s borcima iz kluba Mornar te sa trenerom Dariom Jurisicem koji me je i pratio na ovom svjetskom prvenstvu. Najteža borba mi je bila u četvrtfinalu, jer sam podcijenio protivnika, ali na kraju sam to riješio u svoju korist.
U Irskoj si odradio vrhunske borbe, čak si sve borbe pobjedio automatom? Koji je razlog tomu, slaba konkurencija ili si otišao na višu razinu?
To treba najviše zahvalit vrhunskim pripremama i to kondicijskim,i to s prof. Goranom Baškovićem, Konkurencija je bila najjača do sada,ali ja sam isto tako bio najspremniji do sada i nisam nimalo sumnjao u sebe.Bio sam jedini borac koji je odradio tri meča prekidom,što samo govori koliko sam bio spremam.
Uz spremu uzmimo u obzir da izad sebe imam ogromno iskustvo kroz 20 godina natjecanja.
Kakvi su ti planovi u budućnosti?
Planovi su mi da dogodine nastupim na svjetskom kupu i na Europskom prvenstvu koje još nisam osvojio, potrudit cu se da to uradim sljedeće godine.
Planiraš li u budućnosti kandidirati se za neku od funkcija u Savezu? Jesi li razmišljao na koji način možeš doprijenijeti kickboxingu u Hrvatskoj? Misliš li da treba nešto mijenjati?
Što se tiče funkcija one mene nimalo ne zanimaju,niti če me zanimati,ali problem u našem savezu su ljudi koji omalovažavaju nečiji rezultat,a svoj dižu ako ga ima.
Mene to ne zanima,jer meni je bitan Kickboxing i moji borci koji su vrlo uspiješni,a neki već imaju titule svijetskih i europskih prvaka.
Ja se radujem svacijem rezultatu, mi smo mala zemlja bez svojih sudaca na svjetskom prvenstvu i svaka medalja i titula je naša velika promocija da bi u buducnosti bili jaci kao savez i reprezentacija , te da bi novim narastajima napravili poziciju da ih se cjeni i prepoznaje na Svjetskoj i Europskoj smotri.
Kakav je status današnjih vrhunskih sportaša u Hrvatskoj? Jeste li potpomognuti od strane HOO-a?
Ne mogu reći da nismo potpomognuti ali ipak se toplom nadam da ćemo u budućnosti imati još bolji status i prepoznavanje s obzirom na količinu truda, rada i odricanja koje moram uložiti za vrhunske rezultate.