Da li je trening uspješan ovisi o načinu na koji se tijelo adaptira na podražaje treninga.
Ako tijelo nije dobro „opremljeno“ da izvri potrebne zadatke , onda se tijelo mora adaptirati na tražene zahtjeve. Ipak, kada tijelo jedamput prihvati zadatak, prestat će se dalje adaptirati. Status quo biti će postignut kada više nema promjene.
Ako atletičar želi više razviti sposobnost izvedbe mora promjeniti podražaj koji koristi tijekom treninga i učiniti ga težim. Novi podražaj će dovesti do napretka u izvedbi dok sve tijelo još jedamput adaptira na nove zahtjeve. Zbog toga , tijelo treba konstantno osjećati sve naporniji podražaj treninga koji se zove preopterećenje.
Principi preopterećenja i prilagodbe nisu važeće samo za fizičke aspekte vježbanja nego i za način gdje je nastup atletičara koordiniran i gdje su kondicija i koordinacija čvrsto povezane. Da bi se poboljšali modeli kretanja , tijelo treba iskusiti preopterećenje koje se odnosi na sveukupni model koordinacije(tj samo trčanje) ili na jednu od komponenti.
Ako se trening sastoji samo od trčanja biti će teže organizirati priligodbu u području koordinacije u dužem vremenskim periodu. U praksi je stoga uspješnije koristiti različite oblike kretanja tijekom treninga umjesto samog trčanja , tj. potrebno je staviti naglasak na različite aspekte trčanja.
Da bi se atletičar prilagodio na model kretanja potrebno je da koristi više različitih podražaja tijekom treninga.