Rekreativni sport obično je manje stresan i manje tjelesno i mentalno zahtjevan, a sadržaji sportske rekreacije obuhvaćaju niz različitih sportskih aktivnosti prilagođenih potrebama vježbača koji se izvode u slobodno vrijeme u okviru više ili manje organiziranih programa.
Obično su prisutna manja očekivanja vezana uz postignuća, ali i posvećenost vježbanju, a termin rekreacija implicira vježbanje radi zdravlja i osvježenja i duha i tijela.
Činjenica jest da je tjelesno vježbanje složen proces na koje utječu različiti psihološki, ponašajni i okolinski faktori, a koji obuhvaća donošenje odluka i djelovanje na više razina, te postoji višestruki rizik za probleme i neuspjeh.
Dok mnogi pojedinci sa sjedilačkim načinom života lako prijeđu preko početne zapreke ustajanja iz kauča i ulaska u tenisice, istraživanja pokazuju da je zapravo pravi izazov ostati ustrajan u vježbanju.
Kod početnika u vježbanju moguć je relativno brz napredak u povećanju snage i izdržljivosti dok je za promjenu morfoloških obilježja potrebno neko duže razdoblje što može izazvati pad motivacije za vježbanje, pa nekim osobama nakon nekoliko tjedana vježbanje postaje monotono. Zbog toga je vrlo važna uloga trenera koji može pozitivno djelovati na motivaciju svakog vježbača. To zahtjeva individualan pristup kao i specifično znanje iz područja psihologije sporta i vježbanja.
Psihologija sporta se u području istraživanja rekreativnog sporta bavi utvrđivanjem razloga zbog kojih se pojedinac odlučuje za određenu vrstu aktivnosti, ispituje kako se pozitivan stav prema vježbanju možemijenjati s obzirom na postavljene ciljeve, te kakav utjecaj može imati sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti na pojedinca, njegovo zdravlje, psihofizički status i kvalitetu života općenito.