Vježbe u kojima se ne traži previše fizičke aktivnosti sportaša su jako korisne i potrebne da bi se naučio osjetne informacije spojiti s koordinacijom.
Pokret trčanja je cikličan, što znači da su velik broj informacija koje su potrebne za reguliranje trčanja nastale u samom pokretu trčanja. Efekt koji osjetni sustav ima na motorički sustav je značajan. Takve informacije su jako bitne ako netko želi da mu tehnike trčanja napreduju određenim planom.
Također je potrebno naučiti kako interpretirati osjetne podatke u koordinaciju(npr. pozicija zglobova) kada se daju upute trčanja. Razumjevanje međuodnosa između lokomotornog i osjetnog sustava je važno ne samo zbog učenja reagiranja i ispravljanja pogrešaka u kretanju, nego i zbog učenja kako poboljšati model kretanja kako se pogreške nebi pojavile. Biti i mogućnosti svladati osjetne informacije pomaže atletičaru naučiti kako pozicionirati tijelo dosljednije i koristiti odgurivanje što je više moguće. To može biti ilustrirano slijedećim primjerima. Kut koljena u trenutku inicijalnog kontakta određuje kako se energija puni i zatim otpušta od elastičnih komponenti. Veličina i smjer sile oko zgloba koljena u trenutku inicijalnog kontakta se ubrzano mijenja tako da ih sportaš ne može usmjeriti reagirajući „otpuštenim“ informacijama.
Nacrt je potreban za one koji mogu savršeno predvidjeti što će se dogoditi u inicijalnom kontaktu(Bobbert,1992.).Informacija je zahtjevala sigurnost da je savršen kut koljena „projektiran“ za trenutak inicijalnog kontakta , koji može protjecati iz promatranja vanjskih (vjetar, vrsta podloge,itd.) i unutarnjih (podizanje napetosti u mišićima,itd.) uvjetima. Samo nakon ispravne integracije svih tih informacija biti će moguće oblikovati model kretanja za slijedeće korake , koji će koristiti optimalnu elastičnost.
Imajući na umu pravovremenost i učinkovitost rada mišića i tetiva koljena dovodi do organiziranja vanjskog ritma prije inicijalnog kontakta te će vanjske sile biti apsorbirane u trenutku inicijalnog kontakta.Energija koja je proizvedena od mišića koljena je jako ovisna o načinu na koje su osjetne informacije dobivene iz prijašnjih pokreta, te one mogu biti uključene u kasniji model kretanja(Craneburgh,1997.).
Mišići koljena su grupa mišića koje ne karakterizira veličina snage koju razviju , već način kojem se snaga točno prilagođava tijekom procesa trčanja i tako određuje razinu nastupa. Kako bi unaprijedili dobru povezanost između osjetnog i lokomotornog sustava potrebno je vježbati niskim intezitetom sve vrste kretanja koji se odnose na trčanje , bez da se podvrgne stresu koji može biti uzrokovan viskom tempom i visokom razinom intenziteta. Ako se vježbe provode pod stresom , atletičar neće moći poboljšati svoju tehniku. Detalji tehnike trčanja su jako složeni tako da atletičar malo kad , ili nikad može dosegnuti apsolutno savršenstvo tehnike, pa i kad trenira smireno.
Bez konstantnog treniranja, bilo kakovo poboljšanje u tehnici može se zaboravit. Radi toga , vježbanje u koje se koristi niski intezitet kretanja je uvijek korisno. Glavni cilj je da atletičar osjeti što mu tijelo govori. Slijedeći korak u ovom procesu je da atletičar nauči koristiti osjetni i motorički sustav kada je pod fizičkim stresom(max. brzina ili jaka iscrpljenost).