Umor definiramo kao smanjenje radnog učinka tijekom određenog vremena, umor se može iskazati različitim subjektivnim i objektivnim pokazateljima.
Pojava umora u radno sposobne populacije najčešće je vezana uz intenzivan rad na poslu, slabu organizaciju rada, neprikladno radno mjesto, slabiju prehranu, nedovoljnu stručnost, nemotiviranost, loše međuljudske odnose i različite bolesti. Sve te značajke nalazimo i kod natjecatelja, sportaša. Udovoljavanje sve većim preuzetim obvezama i suočavanje s neuspjehom, lako može izazvati duševni (psihički) umor.
Mnogo je različitih uzroka koji mogu izazvati umor. Za sportaša je važan umor živčano-mišićne veze ili umor sinapse. Kada su podražaji živaca koji pobuđuju mišićno vlakno prečesti ili predugo traju, smanjuje se količina neurotransmitera u sinapsi. Dokle god broj živčanih podražaja ne prelazi 150 u sekundi, kažemo da na živčano-mišićnoj ploči postoje fiziološki uvjeti. Kada se prijeđe taj prag, a to je u stanju intenzivna naprezanja ili uporabe nedopuštenih sredstava (dopinga), dolazi do umora sinapsa i oslabljene snage mišića.
Mišićna snaga može biti oslabljena i kada se iscrpi energetski potencijal samih mišićnih stanica, a tada govorimo o mišićnom ili fizičkom umoru. Kao izvor energije mišići za svoj rad uglavnom koriste masti i ugljikohidrate, uz manju prisutnost proteina.
Uz nedovoljnu tjelesnu pripremljenost sportaša, ubrzo se pojavljuje i fizički umor koji zajedno s mentalnom iscrpljenošću dovodi do gubitka njihova samopouzdanja i koncentracije. Takvo se stanje može još pogoršati kada se ne postigne očekivani rezultat. Odgovor na to nije potpuno izbjegavanje naprezanja i potpuni odmor, jer to može dovesti do daljnjega gubitka kondicije. Ne preporučuje se uzimati neprovjerene lijekove i medikamente, a u tim stanjima korisno je provesti i psihoterapiju.