Poznat po svojim anarhističkim stavivima, 47-godišnji Amerikanac rođen u Minnesoti pronašao je novu domovinu.
Legendarni 'Snowmen' dva je puta osvajao ADCC svjetsko prvenstvo, a borio se i za UFC-ov naslov u teškoj kategoriji. Ima i magisterij iz psihologije sa Sveučilišta Duluth u Minnesoti.
MMA karijeru je završio s omjerom 61-26-1. Pobjeđivao je Alexandera Emelianenka, Anthonyja Perosha, Kazuyukija Fujitu, Roya Nelsona, Ricca Rodrigueza, Marka Kerra, Sergeja Kharitonova, Sergeja Maslobojeva, Oleksija Oleinika, te hrvatske borce Maru Peraka i Dražena Forgača i pritom nastupao za najveće promocije svijeta.
Osim u UFC-u borio se u PRIDE-u, DREAM-u, Strikeforceu, M-1 Challengeu, Sengokuu i Cage Warriorsima.
"Prvi put sam u Rusiju došao 2011. kad sam se borio s
Fedorom Emelianenkom
. Bila je to velika pripredba, na njoj je bio i predsjednik Putin i svi ostali. Borba nije dobro prošla za mene. Izgubio sam i slomio nogu. No, bio sam hrabar i nastavio se boriti i sa slomljenom nogom i to su cijenili. Čak mi je i Putin došao kasnije čestitati i rekao da posjedujem ruski duh. Mislim da je to dovelo do toga da dolazim ovdje češće."
Na kraju se preselio u Rusiju, dobio državljanstvo, uključio se u politiku i postao zastupnik u vijeću Krasnogorska u moskovskoj regiji.
"Moj život u Rusiji sada se svodi na to da služim drugima. Moj omiljeni pisac Lav Tolstoj rekao je da je čovjekova jedina svrha služiti čovječanstvu i želim živjeti po tom načelu."
"Radim s djecom, mladima i umirovljenicima. Ta djeca od tri-četiri godine neće naučiti puno o jiu jitsi, ali naučit će o međusobnoj suradnji, sportu, slušanju, disciplini i osjećat će se dobro u svome tijelu. Stariji će naučiti više o sportu. Ideja je razviti osjećaj samopouzdanja kod njih."
"Jiu jitsa je sve veća i veća, posebno s popularnošću UFC-a, a jj je sastavni dio toga."
"Mladi me pitaju kako sam postao prvak i ja im uvijek kažem isto: Izgubit ćete. Puno ćete puta biti poraženi i naći se na dnu. Ljudi će misliti da ne vrijedite i to se meni događalo. Kad sam bio mali stalno sam gubio, plakao bih svaki put kad sam izgubio. I to sma gubio u mnogim sportovima. Nekad bih pobijedio, ali bih uglavnom gubio. To je učinilo da toliko ne volim gubiti da sam se trudio sve više i više i učio sam iz svojih grešaka i imao sam sreće da sam naišao na prave ljude u sportu - iz American Top Teama. Imao sam sreće da sam se borio s Fedorom i iako sam izgubio neki ljudi iz Rusije su me zvali da se dođem ponovno boriti. Pobjeđivao sam, pa su me zvali i da održavam seminare, da se pojavljujem, da sam na Plesu sa zvijezdama. Puno toga je i sreća, ali sreća ne dolazi ako odustanete. Dok god idete naprijed i nastavljate se truditi i nakon neuspjeha, s vremenom će vam doći i te sretne prilike."
"Obitelj mi je vrlo bitna. Moj sin studira medicinu u SAD-u. Starija kći uskoro će diplomirati psihologiju kao što sam i ja i planira doktorirati. Imam i 8-godišnju kći na Floridi. Puno mi znače i važno mi je posjećivati ih svakog mjeseca. U Rusiji imam i petomjesečnu kći. To je čarobno jer sam mislio da su moji dani kao mladog oca gotovi. Njenu mamu sam sreo prije četiri godine kada sam pjevao karaoke na nekom eventu. Plesali smo i tako je počeo, tada je jedva mogla reći zdravo na engleskom."